hrvatski

Obnova šibenskih fortifikacija iz EU fondova između rekonstrukcije, restauracije, nove namjene i UNESCO-a

Velike nepogode, kao što su ratovi, potresi i poplave, uvijek su predstavljale izazov da teško oštećene ili uništene spomenike kulture, ili čitave povijesne cjeline obnovimo radikalnim restauratorskim postupcima, o čijem karakteru i posljedicama stalno traju znanstvene i stručne rasprave. Međutim, i tijekom obnove spomenika kulture sredstvima iz europskih fondova također se često posezalo za radikalnim metodološkim postupcima. Od prvog konzervatorsko-restauratorskog zahvata na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila u rujnu 2012. godine, dovršeni su ili su započeli radovi financirani iz EU fondova na gotovo svim tvrđavama u gradu Šibeniku. Budući da je tvrđava sv. Nikole 2017. godine upisana na popis UNESCO-a, na njoj nije bilo većih rekonstrukcijskih i restauracijskih zahvata, niti se takvi planiraju. Raspravljat će se o karakteru, metodologiji i uspješnosti zahvata na šibenskom fortifikacijskom sustavu, osobito u kontekstu temeljnog stručnog prijepora: primjene radikalnog restauratorskog nasuprot najnužnijem konzervatorskom zahvatu. Pri tom je potrebno odgovoriti na pitanje predstavljaju li neki zahvati svojevrsni povratak stilskim restauracijama iz 19. stoljeća. Posebna pozornost posvetit će se i problemu uspostave nove namjene na fortifikacijskim spomenicima na kojima izvornu namjenu - po naravi stvari - više nije moguće uspostaviti.

EU fondovi ; obnova ; restauracija ; tvrđava sv. Mihovila ; tvrđava sv. Nikole

nije evidentirano