hrvatski

Pogrešna ili zakašnjela dijagnoza - prikaz slučaja

Tumori usne šupljine 6. su po učestalosti tumori u čovjeka, a 2% do 6% svih tumora pripada upravo njima. Ukoliko promatramo isključivo područje glave i vrata tada tumorima usne šupljine pripada 30% svih tumora koje nalazimo u tom području. Muška populacija je češće zahvaćena, pogotovo tumori orofaringealne regije. Omjer ovisi o stupnju razvijenosti zemlje. Tako je u nerazvijenim zemljama omjer oboljelih žena i muškaraca 4 1:9, dok je u razvijenim zemljama 1:1, 5. Godišnja incidencija karcinoma usne šupljine u svijetu je 4/100 000 stanovnika, a prosječna godišnja stopa mortaliteta 1, 9/100 000 stanovnika. Osim dokazane nasljedne predispozicije, brojne studije pokazale su povezanost konzumacije alkohola i duhana s razvojem karcinoma usne šupljine i orofarinksa. Postoji više od 300 karcinogena u cigaretnom dimu koji dovode do maligne transformacije stanica epitela. Konzumacija alkoholnih pića, i to najviše žestokih alkoholnih pića, dokazano je povezana s razvojem karcinoma usne šupljine i orofarinksa. Sinergistički učinak alkohola i duhana povećava rizik na preko 38%. Više od 90% svih tumora usne šupljine jesu planocelularni karcinomi. Na Klinički zavod za oralnu kirurgiju dolazi 56- godišnji pacijent koji je prethodnih 7 mjeseci liječen od strane specijalista parodontologije u drugoj ustanovi zbog egzofitične tvorbe u regiji 13. Tijekom tog perioda napravljena su tri parodontološka zahvata navedene regije ali bezuspješno. Pacijent se javlja zbog otekline i povremenih bolova koji su se intenzivirali zadnjih mjesec dana. Napravljena je kliničko radiološka obrada te nakon toga biopsija koja je rezultirala PHD nalazom s dijagnozom planocelularnog karcinoma gingive. Nakon toga pacijent je podvrgnut segmentalnoj resekciji maksile, uz selektivnu disekciju vrata i rekonstrukciju sa slobodnim režnjem fibule i adjuvantnoj radioterapiji (66 Gy/30x). Oporavak je protekao uredno i pacijent je u periodu praćenja od 2 godine bez znakova recidiva ili rasapa primarne bolesti. Ovim slučajem želi se pokazati važnost dobre dijagnostike i posljedice koje mogu biti ukoliko dođe do pogrešaka u dijagnostičkom procesu. Ono što je potrebno naglasiti da će svaki kliničar barem jednom pogriješiti u svom radu, ponekad s pogubnim posljedicama. Obzirom da većina nije niti svjesna pogreške koju su učinili zbog niza razloga, iznimno je važan feedback o dijagnostičkom učinku i izvedbi za svakog kliničara.

planocelularni karcinom ; gingiva ; maksila ; radioterapija

nije evidentirano

engleski

Incorrect or delayed diagnosis - case report

Tumori usne šupljine 6. su po učestalosti tumori u čovjeka, a 2% do 6% svih tumora pripada upravo njima. Ukoliko promatramo isključivo područje glave i vrata tada tumorima usne šupljine pripada 30% svih tumora koje nalazimo u tom području. Muška populacija je češće zahvaćena, pogotovo tumori orofaringealne regije. Omjer ovisi o stupnju razvijenosti zemlje. Tako je u nerazvijenim zemljama omjer oboljelih žena i muškaraca 4 1:9, dok je u razvijenim zemljama 1:1, 5. Godišnja incidencija karcinoma usne šupljine u svijetu je 4/100 000 stanovnika, a prosječna godišnja stopa mortaliteta 1, 9/100 000 stanovnika. Osim dokazane nasljedne predispozicije, brojne studije pokazale su povezanost konzumacije alkohola i duhana s razvojem karcinoma usne šupljine i orofarinksa. Postoji više od 300 karcinogena u cigaretnom dimu koji dovode do maligne transformacije stanica epitela. Konzumacija alkoholnih pića, i to najviše žestokih alkoholnih pića, dokazano je povezana s razvojem karcinoma usne šupljine i orofarinksa. Sinergistički učinak alkohola i duhana povećava rizik na preko 38%. Više od 90% svih tumora usne šupljine jesu planocelularni karcinomi. Na Klinički zavod za oralnu kirurgiju dolazi 56- godišnji pacijent koji je prethodnih 7 mjeseci liječen od strane specijalista parodontologije u drugoj ustanovi zbog egzofitične tvorbe u regiji 13. Tijekom tog perioda napravljena su tri parodontološka zahvata navedene regije ali bezuspješno. Pacijent se javlja zbog otekline i povremenih bolova koji su se intenzivirali zadnjih mjesec dana. Napravljena je kliničko radiološka obrada te nakon toga biopsija koja je rezultirala PHD nalazom s dijagnozom planocelularnog karcinoma gingive. Nakon toga pacijent je podvrgnut segmentalnoj resekciji maksile, uz selektivnu disekciju vrata i rekonstrukciju sa slobodnim režnjem fibule i adjuvantnoj radioterapiji (66 Gy/30x). Oporavak je protekao uredno i pacijent je u periodu praćenja od 2 godine bez znakova recidiva ili rasapa primarne bolesti. Ovim slučajem želi se pokazati važnost dobre dijagnostike i posljedice koje mogu biti ukoliko dođe do pogrešaka u dijagnostičkom procesu. Ono što je potrebno naglasiti da će svaki kliničar barem jednom pogriješiti u svom radu, ponekad s pogubnim posljedicama. Obzirom da većina nije niti svjesna pogreške koju su učinili zbog niza razloga, iznimno je važan feedback o dijagnostičkom učinku i izvedbi za svakog kliničara.

squamous cell carcinoma ; gingiva ; maxilla ; radiotherapy

nije evidentirano