hrvatski

Mjerenje debljine dentinskog zida kod gornjega središnjega sjekutića u ovisnosti o razvojnom stupnju korijena

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je odrediti prosječnu debljinu dentinskog zida gornjega središnjega sjekutića potrebnu za izradu modela rasta i razvoja korijena metodom konačnih elemenata. Materijali i metode: Pregledano je 137 intraoralnih rendgenskih snimki gornjega središnjega sjekutića u djece dobi od 7 do 11 godina indiciranih iz dijagnostičkih razloga na Zavodu za dječju i preventivnu stomatologiju KBC-a Zagreb koje su zatim bile podijeljene u 5 skupina prema stadijima razvoja korijena a uključivale su stadije u kojima je (1) razvijena jedna polovina korijena zuba, (2) tri četvrtine korijena zuba, (3) više od tri četvrtine korijena zuba, (4) potpuno razvijeni korijen s otvorenim apeksom te (5) potpuno razvijeni korijen sa zatvorenim apeksom. Debljina dentinskog zida u korijenu izmjerena je na tri referentne (horizontalne) linije: na udaljenosti 1 mm od apeksa (M), 4 mm od apeksa (L) te na razini cervikalne linije (K). Izmjerena je debljina distalnog zida dentina (M1, L1 i K1), debljina pulpe (M2, L2 i K2), debljina mezijalnog zida dentina (M3, L3 i K3), te dodatno i debljina samog apikalnog otvora (N) u dijagnostičkom softveru Soredex Scanora 5.1.2.4. U statističkoj analizi uspoređene su vrijednosti parametara K, L i M između pojedinih razvojnih stadija (multivarijatna ANOVA) te linearne korelacije između parametara (Pearsonova korelacijska analiza). Sve analize provedene su na razini značajnosti α=0.05. Rezultati: Parametri L i M statistički su se značajno razlikovali između razvojnih stadija, dok za parametar K nisu opažene značajne razlike. Većina korelacija između parametara bila je statistički značajna, a vrijednosti Pearsonovog koeficijenta korelacije R>0, 6 smatrane su praktično značajnim. Svi parametri za debljinu pulpe međusobno su dobro korelirali (R = 0.61 – 0, 99) kao i s debljinom korijena na udaljenosti 4mm i 1mm od apeksa (R = 0, 60 – 0, 95) dok nisu statistički značajno korelirali s debljinom korijena u razini cervikalne linije, osim parametra K2 (R = 0, 64). Svi parametri za debljinu dentinske stijenke prema distalno i mezijalno kao i za debljinu kanala međusobno su dobro korelirali na svojoj referentnoj liniji (R = 0, 46 – 0, 68) dok nisu statistički značajno korelirali s ukupnom debljinom na svojoj referentnoj liniji, osim parametra K3 (R = 0, 42). Debljina korijena na udaljenosti 4 mm od apeksa je dobro korelirala s debljinom pulpe (R = 0, 90) ali nije statistički značajno korelirala s debljinom dentinske stijenke prema distalno i mezijalno. Parametri K i K1 pokazali su značajno manje korelacija od svih ostalih parametara dok je parametar K2 korelirao sa svim izmjerenim parametrima (R = (-0, 26) – 0, 70). Zaključak: Unatoč ograničenjima ovog istraživanja, srednje vrijednosti odabranih parametara veličine zubnog korijena za 5 skupina stadija razvoja kod gornjega središnjega sjekutića mogu se koristiti za modeliranje debljine dentinskog zida pomoću analize konačnih elemenata (eng. FEA, finite element analysis).

debljina dentinskog zida ; gornji središnji sjekutić ; rast i razvoj korijena

nije evidentirano

engleski

The measurement of the dentinal wall thickness of the upper central incisor depending on the root development stage

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je odrediti prosječnu debljinu dentinskog zida gornjega središnjega sjekutića potrebnu za izradu modela rasta i razvoja korijena metodom konačnih elemenata. Materijali i metode: Pregledano je 137 intraoralnih rendgenskih snimki gornjega središnjega sjekutića u djece dobi od 7 do 11 godina indiciranih iz dijagnostičkih razloga na Zavodu za dječju i preventivnu stomatologiju KBC-a Zagreb koje su zatim bile podijeljene u 5 skupina prema stadijima razvoja korijena a uključivale su stadije u kojima je (1) razvijena jedna polovina korijena zuba, (2) tri četvrtine korijena zuba, (3) više od tri četvrtine korijena zuba, (4) potpuno razvijeni korijen s otvorenim apeksom te (5) potpuno razvijeni korijen sa zatvorenim apeksom. Debljina dentinskog zida u korijenu izmjerena je na tri referentne (horizontalne) linije: na udaljenosti 1 mm od apeksa (M), 4 mm od apeksa (L) te na razini cervikalne linije (K). Izmjerena je debljina distalnog zida dentina (M1, L1 i K1), debljina pulpe (M2, L2 i K2), debljina mezijalnog zida dentina (M3, L3 i K3), te dodatno i debljina samog apikalnog otvora (N) u dijagnostičkom softveru Soredex Scanora 5.1.2.4. U statističkoj analizi uspoređene su vrijednosti parametara K, L i M između pojedinih razvojnih stadija (multivarijatna ANOVA) te linearne korelacije između parametara (Pearsonova korelacijska analiza). Sve analize provedene su na razini značajnosti α=0.05. Rezultati: Parametri L i M statistički su se značajno razlikovali između razvojnih stadija, dok za parametar K nisu opažene značajne razlike. Većina korelacija između parametara bila je statistički značajna, a vrijednosti Pearsonovog koeficijenta korelacije R>0, 6 smatrane su praktično značajnim. Svi parametri za debljinu pulpe međusobno su dobro korelirali (R = 0.61 – 0, 99) kao i s debljinom korijena na udaljenosti 4mm i 1mm od apeksa (R = 0, 60 – 0, 95) dok nisu statistički značajno korelirali s debljinom korijena u razini cervikalne linije, osim parametra K2 (R = 0, 64). Svi parametri za debljinu dentinske stijenke prema distalno i mezijalno kao i za debljinu kanala međusobno su dobro korelirali na svojoj referentnoj liniji (R = 0, 46 – 0, 68) dok nisu statistički značajno korelirali s ukupnom debljinom na svojoj referentnoj liniji, osim parametra K3 (R = 0, 42). Debljina korijena na udaljenosti 4 mm od apeksa je dobro korelirala s debljinom pulpe (R = 0, 90) ali nije statistički značajno korelirala s debljinom dentinske stijenke prema distalno i mezijalno. Parametri K i K1 pokazali su značajno manje korelacija od svih ostalih parametara dok je parametar K2 korelirao sa svim izmjerenim parametrima (R = (-0, 26) – 0, 70). Zaključak: Unatoč ograničenjima ovog istraživanja, srednje vrijednosti odabranih parametara veličine zubnog korijena za 5 skupina stadija razvoja kod gornjega središnjega sjekutića mogu se koristiti za modeliranje debljine dentinskog zida pomoću analize konačnih elemenata (eng. FEA, finite element analysis).

dentinal wall thickness ; upper central incisor ; root development

nije evidentirano