hrvatski

Stilski vokabular riječke profane arhitekture 18. stoljeća - ishodišta i razvoj

Razvoj arhitekture Rijeke u čitavom novovjekovnom razdoblju posve se oslanja na graditeljske, tehničke i stilske uzuse obližnje Venecije i Furlanije. Od tradicionalnih izvorišta u Veneciji, težište u 18. stoljeću seli u Trst, koji postaje novi veliki centar arhitektonske produkcije, te utjecaja na prostor Istre i Hrvatskog primorja. Sukladno tome, arhitektonski oblici u Rijeku dolaze iz Trsta, a prenose ih inženjeri angažirani na javnim projektima, koji projektiraju i izvode građevine javne i privatne namjene. Ti su transferi vidljivi na razini formalnog koncepta, ali i na razini detalja. Karakteristično je posezanje za oblikovnim elementima koncipiranima u arhitektonskim traktatima, kako iz renesansnog razdoblja, tako i iz 17. i 18. stoljeća, iz kojih su predlošci u arhitekturi regije već otprije bili opće prihvaćeni i rašireni. U neravnomjernom stilskom razvoju profane arhitekture Rijeke uočava se da ranobarokni stil, evidentan u detaljima manirističke provenijencije, poput zaobljenih arkada i rustificiranih portala tipičnih za 16. i 17. stoljeće, kontinuira kroz cijelu prvu polovinu 18. stoljeća. Nakon toga započinje dugo razdoblje klasicizma kada morfologija stila poprima geometrijske oblike, poput trokutastih i segmentnih nadstrešnica prozora i zabata, portale sa stupovima i pilastrima, trake i lezene, te općenito motiviku koji će potrajati idućih stotinjak godina. Pri tome izostaje zrelobarokna faza razvoja koju bi karakterizirala dinamika masa, bogata artikulacija i raskošan vokabular. Ona se javlja tek segmentarno, u pojedinim detaljima, poput konveksno istaknutih balkona, kovanih ograda, valovitih zabata, ili pak zaglavnih kamenova s kiparskim modeliranim glavama, no uvijek u okviru klasicistički stroge, geometrijske raščlambe ploha. Dominacija klasičnih oblika tijekom čitavog 18. stoljeća, s tek povremenim prodorima elemenata zrelog i razvijenog baroka, općenito je imanentan prostoru sjevernog Jadrana, pri čemu Rijeka nije iznimka, ali će u posljednjim desetljećima 18. i na prijelazu u 19. stoljeće, u vremenu najintenzivnijeg razvoja grada, takav mješoviti kasnobarokno-klasicistički stil doživjeti svoj vrhunac upravo u profanoj arhitekturi.

profana arhitektura, barok, klasicizam, Rijeka, stil, arhitektonski detalji

nije evidentirano