hrvatski

Nezakoniti dokazi u građanskom postupku

Pojam nezakonitog dokaza u parničnom postupku Republike Hrvatske do nedavno nije nalazio okvire niti svoju jasnu definiciju kako u zakonu tako ni u sudskoj praksi. Prema dosadašnjoj regulativi instituta nezakonitih dokaza u Republici Hrvatskoj prevaga je bila isključivo na strani zaštite postupovnih vrijednosti i drugih individualnih prava, bez uvažavanja mogućnosti za utvrđivanje istine kada je to prijeko potrebno radi utvrđivanja odlučne činjenice. Sukladno načelu jednakosti oružja stranke u sudskom postupku trebaju biti ravnopravne, odnosno niti jedna od njih ne bi smjela uživati bitno povoljniji položaj te svakoj stranci treba biti pružena jednaka mogućnost da izrazi svoja stajališta. U nemogućnosti da se istodobno pozitivno odgovori na sve suprotstavljene zahtjeve treba pronaći put koji će uravnotežiti razvoj doktrine o zaštiti temeljnih ljudskih prava s činjenicom da bilo kakva zabrana prikupljanja i podnošenja dokaza sputava nastojanja da se spozna istina u postupku. Odnosno, potrebno je primijeniti postulate načela razmjernosti. Stoga je, a i radi učinkovitosti, pravne sigurnosti i ubrzanja sudskog postupka važno da zakonodavac pri unošenju tog instituta u zakonski tekst vodi računa da to učini detaljno i precizno. U radu se analizira izmjena Zakona o parničnom postupku kojom je jednim dijelom riješen problem stranke koja raspolaže dokazom koji bi joj pomogao da uspije u parnici, ali ga nije bila u mogućnosti koristiti jer ga je pribavila na nezakonit način. Na kraju su dati de lege ferenda prijedlozi potrebnih dopuna učinjenih izmjena.

nezakoniti dokaz ; parnični postupak ; načelo jednakosti oružja ; pravo na pošteno suđenje ; načelo razmjernosti

nije evidentirano