hrvatski

Književni krug Viktora Cara Emina

U svojoj Povijesti hrvatske književnosti Frangeš V. Cara Emina predstavlja kao pripovjedača oštra zapažanja te društvenog radnika, koji se živeći praktički cijeli život u rodnom kraju „nije ni mogao ni želio osloboditi obveze da ostane regionalnim književnikom u najplemenitijem smislu riječi.“ Društveni je krug V. Cara međutim itekako nadilazio regionalne granice i upravo će to, dakle književnikove poslovne i prijateljske poveznice s mnogim uglednim i važnim osobama iz kulturnog života posljednjih desetljeća 19. i punih šest desetljeća 20. stoljeća, biti istraživačka tema ovoga rada. U tu će svrhu poslužiti ponajprije autorovi autobiografski zapisi te korespondencija sačuvana u arhivu Akademijina Odsjeka za povijest hrvatske književnosti u Zagrebu i u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, u kojima su sačuvana Careva pisma upućena, primjerice, A. Dukiću, V. Spinčiću, B. Vodniku, V. Jagiću, B. Livadiću, I. Zajcu, I. Trnskome, E. Kumičiću, J. Benešiću, M. Nikoliću, M. Begoviću i dr. Mnogi od njih okupljali su se u Carevoj opatijskoj vili „Dalibor“. Retci iz korespondencije otkrivaju nov uvid u Carev kulturno-književni rad, kao i u intimniju sferu, ali i društveno-politički kontekst u kojemu je Car djelovao tijekom svojega dinamičnog, više od 90 godina dugog života. Iz njih, poput holograma, izvire Careva osebujna pojava, koja imponira, objedinivši žanrovski svestranog autora za odrasle koji se okušao u kratkoj i dugoj prozi, drami, putopisu, autobiografiji, publicistici, zatim dječjeg pisca, urednika, suradnika brojnih časopisa i novina, učitelja i akademika.

Viktor Car Emin ; književni krug ; hrvatska književnost ; arhivsko gradivo ; korespondencija

nije evidentirano