hrvatski

Vinogradarske zone u Republici Hrvatskoj

Vinogradarstvo i vinarstvo među najvažnijim su poljoprivrednim i gospodarskim djelatnostima u Hrvatskoj. Vinova loza (Vitis vinifera L.) klimatski je osjetljiva kultura, jer na njen rast i razvoj uvelike utječu prevladavajući atmosferski uvjeti. Optimalni klimatski uvjeti za rast vinove loze ograničeni su zemljopisno, te se uobičajeno smatra da su najpogodnija područja za njezin uzgoj između 30° i 50° paralele sjeverne i južne geografske širine. Gledajući kroz sektor vinogradarstva i vinarstva, agroklimatski indeksi su metode kojima se određuju zemljopisna područja i njihova pogodnost za uzgoj određene sorte vinove loze, a pomoću njih se izrađuju karte vinogradarskih područja. Utjecaj klime na vinogradarsko zoniranje procijenjen je na temelju projekcija vrijednosti agroklimatskih indeksa poput Huglinovog indeksa, indeksa sume efektivnih temperatura prema Winkleru, indeksa hladnih noći i indeksa prosječne temperature zraka u vegetaciji. U Hrvatskoj je prva podjela na vinogradarske zone vezana uz izradu regionalizacije vinogradarskih područja početkom 70-tih godina 20. stoljeća. Tadašnja podjela vinogradarskih zona napravljena je sukladno međunarodnim standardima i preporukama OIV-a te Lisabonskom sporazumu iz 1958. godine, a prema kojima su „zone proizvodnje rezultat prirodnih čimbenika i pri čemu klimatske prilike igraju prvenstvenu ulogu“. Prema sumi efektivnih temperatura, današnja vinorodna područja u Europi podijeljena su na klimatske zone: A, B, C I, C II, C IIIa i C IIIb. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, vinogradarske zone u Hrvatskoj podijeljene su na B, C I i C II zonu. Rezultati najnovijih istraživanja te izračuni modela za projekciju buduće klime ukazuju na prisutnost klimatskih promjena i značajan porast temperature zraka, što podupire hipotezu o nužnosti revidiranja svih vinogradarskih zona u Hrvatskoj.

klima, vinova loza, agroklimatski indeksi, vinogradarske zone

Zbornik sažetaka je na hrvatskom i engleskom jeziku