hrvatski

Antički pjesnički uzori u Pjesmama Flaviji dubrovačkog humanista Ilije Crijevića (1463. - 1520.)

U radu se analiziraju intertekstualne spone između antičkih rimskih pjesnika i ciklusa pjesama posvećenih Flaviji, kojima je dubrovački humanist, pjesnik i prozaist Ilija Crijević (1463. – 1520.) u Rimu 1484. godine osvojio naslov lovorom ovjenčana pjesnika (poeta laureatus). Pomoću računalno pretraživih zbirki tekstova CroALa i Musisque Deoque utvrđuje se prisutnost posuđenih citata, parafraza i klauzula u Crijevićevu tekstu s ciljem da se utvrdi za kojim se antičkim poetskim uzorima Crijević najviše povodio prilikom oblikovanja svojih ljubavnih stihova. S obzirom na to da je u pitanju ljubavna poezija, očekivan je najveći utjecaj rimskih ljubavnih elegičara, osobito Propercija i Ovidija, međutim, istraživanje pokazuje da je u ovom slučaju Crijević u velikoj mjeri posezao i za djelima iz rimske epike, kao što su Ovidijeve Metamorfoze, Vergilijeva Eneida te epovi Silija Italika (Punski rat), Publija Papinija Stacija (Tebaida) i Marka Aneja Lukana (Farsalija). Također je uočljiv znatan utjecaj Marcijalovih epigrama i Juvenalovih satira

Ilija Crijević, Carmina ad Flaviam, Flavijin ciklus, rimska elegija, humanizam, ljubavna poezija

nije evidentirano