hrvatski

Religioznost i duhovnost u starijoj dobi

Osobna potraga za odgovorima na krajnja pitanja o životu, smislu i odnosu sa svetim naziva se duhovnost, dok religioznost predstavlja uključivanje u organizirani sustav vjerovanja, praksi i rituala koji olakšavaju blizinu svetom ili transcendentnom. Religioznost i duhovnost važne su za osobe svih dobnih skupina, a posebno u starosti, stoga teorije starenja pokušavaju objasniti porast duhovnih aktivnosti u starijoj dobi na različite načine. Dosadašnja istraživanja pokazala su da postoji povezanost religioznosti i suočavanja s teškim životnim situacijama, te da religiozna uvjerenja mogu pružiti potporu izdržljivosti i otpornosti, a mnogi se ljudi koriste upravo religijom i duhovnošću da bi se nosili s medicinskim i nemedicinskim problemima. Istraživači ističu važnost duhovnosti/religioznosti za uspješno starenje (US), a neki čak i navode prihvaćanje religioznosti i/ili duhovnosti među principe uspješnog starenja. U cilju provjeravanja odnosa duhovnosti i religioznosti s uspješnim starenjem i njegovim korelatima prikazat ćemo podatke prikupljene na dva različita uzorka starih osoba: u prvom je obuhvaćeno 329 osoba u dobi od 65 do 95 godina, dok su u drugom ispitane 163 osobe (od 65 do 93 god.). U prvom je istraživanju religioznost mjerena jednom česticom, a US operacionalizirano laičkim modelom, dok je u drugom istraživanju uz religioznost mjerena i duhovnost, a US je operacionalizirano dvokomponentnim modelom (Pruchno i sur., 2010). Između duhovnosti/religioznosti i US uglavnom nisu utvrđene značajne korelacije, uz dva izuzetka: duhovnost i religioznost pokazale su značajnu pozitivnu povezanost s dvije mjere objektivnog uspjeha (ukupnim brojem bolesti i većim doživljajem boli). S obzirom da su u našim uzorcima postojale statistički značajne spolne razlike u frekvenciji duhovnosti i religioznosti (češće kod žena), u nastavku je proveden niz multivarijatnih analiza kojima smo provjerili razlikuju li se muškarci i žene koji jesu ili nisu vjernici odnosno oni koji su više ili manje zainteresirani za duhovnost po US te čitavom nizu zdravstvenih varijabli (uporaba alkohola, pušenje, tjelesna aktivnost, indeks tjelesne mase) i psiholoških korelata (očekivana i željena dob, tjelesno i mentalno zdravlje, zadovoljstvo životom, sreća). Suprotno očekivanjima, uglavnom nije utvrđena značajna veza duhovnosti i religioznosti s više mjera US, no utvrđen je čitav niz razlika u zdravstvenim ponašanjima i psihološkim korelatima US, te su potvrđeni prethodni nalazi prema kojima se osobe koriste religioznošću i duhovnošću upravo kako bi se nosile s narušenim zdravljem. Istraživanje je provedeno u sklopu institucijskog projekta Filozofskog fakulteta u Puli Demografske i biopsihosocijalne odrednice uspješnoga starenja (ffpu-20-2020-3).

duhovnost, religioznost, uspješno starenje

nije evidentirano