hrvatski

Dva cvjetna soneta Antuna Gustava Matoša

Cvijet je frekventan i privilegirani književni motiv u Matoševu opusu, uzdignut na simboličku razinu. U radu se interpretativno analiziraju književne reprezentacije dvaju cvjetova velikoga simboličkoga potencijala: maćuhice i đurđice iz soneta Maćuhica i Srodnost, zaštitnih znakova Matoševa pjesništva, antologijskih i kanonskih tekstova hrvatske poezije. Analizom se utvrđuje kako je cvijet poetski izraz Matoševe težnje za idealom ljepote na konkretnoj, simboličkoj, poetološkoj i programatskoj razini. Zaključno se utvrđuje da je Matoševo poetsko cvijeće visoko umjetnički tretirano, kultivirano, odnosno estetizirano te reprezentira esteticizam kao prvo razdoblje epohe modernizma.

floralni motiv ; sonet ; simbolizam ; esteticizam

nije evidentirano