hrvatski

IMRT reiradijacija karcinoma glave i vrata – prikaz slučaja

Lokalni recidivi karcinoma glave i vrata nažalost su česti te se mogu pojaviti u 24%-50% bolesnika liječenih od navedenih karcinoma. Reiradijacija predstavlja ponovnu terapiju zračenjem prethodno zračenih bolesnika koji imaju recidiv karcinoma ili sekundarni primarni tumor (sinkroni ili metakroni). Kod perzistentne bolesti, koja na prvu radioterapiju nije rezultirala primjerenim odgovorom, reiradijacija nije terapija izbora. Različiti prognostički čimbenici uspjeha reiradijacije uključuju dob, performans status, vrijeme nakon kojeg je došlo do recidiva, prethodni volumen zračenja, dozu zračenja i mjesto recidiva, TNM status, komorbiditete, postojanje prethodne kemoterapije, funkcijski aspekt farinksa i larinksa te resektabilnost. Operativno odstranjenje tumora treba se provesti kada je to moguće. Nuspojave koje se pojavljuju tijekom reiradijacije zahtijevaju veliku dozu opreza. Najčešći akutni simptomi su mukozitis, dermatitis te laringitis. Od kasnih toksičnosti pojavljuju se puknuće karotide, kronična kserostomija, osteoradionekroza, nekroza mukoze, brahijalna pleksopatija, subkutana fibroza i hipotireoza. Pregledana je medicinska dokumentacija praćenog bolesnika koja uključuje specijalističke, dijagnostičke i patohistološke nalaze, slikovnu dokumentaciju i plan zračenja. Bolesnik je muškog spola star 66 godina. Dijagnosticiran mu je planocelularni karcinom u parijetalnom području na dvama lokacijama te metastaze u vratnim limfnim čvorovima. Učinjene su ekscizije dvaju tumora te radikalna disekcija lijeve strane vrata. Provedena je 3D konformalna radioterapija na područje vrata i suspektnu sluznicu. Na vrat desno i suspektna područja sluznice aplicirana je TD 50 Gy u 25 frakcija, a na vrat lijevo TD 64 Gy u 32 frakcije. Bolesnik je konkomitantno primio 2 aplikacije kemoterapije cisplatinom. Terapiju je podnio uz dosta nuspojava te pauzu od tjedan dana tijekom zračenja. Preporučene su kontrole svaka 3 mjeseca. Nakon 3 godine, počinje liječiti hipotireozu. Nadalje, 7 godina poslije, pronađena je metastaza planocelularnog karcinoma na desnoj strani vrata, a zatim i tumor larinksa i supraglotisa. Učinjena je probatorna biopsija tkiva larinksa i patohistološki ustanovljen planocelularni karcinom gradusa 3, imunohistokemijski CK5/6 pozitivan. U bolesnika je provedena radioterapija snopovima promjenjivog intenziteta (engl. Intensity- modulated radiation therapy, IMRT) na područje tumora hipofarinksa s TD 70 Gy u 35 frakcija. Zračenje je provedeno u cijelosti, bez prekida. Tumorsko tkivo pozitivno je odgovorilo na radioterapiju. Bolesnik po završetku terapije ima ECOG status 1, laboratorijski i biokemijski nalazi su zadovoljavajući. Također, navodi kako se bolje osjeća, poboljšao mu se glas, žali se na pečenje u području grla, navodi pojavu žutog sekreta, ali manje nego ranije. Apetit mu je dobar, tjelesna težina stabilna te jede na usta. Preporučene su kontrole svaka 3 mjeseca. Reiradijacija uz pomoć moderne sofisticirane tehnologije je sigurna i daje trajne te klinički značajne rezultate. Reiradijacija recidiva planocelularnih karcinoma glave i vrata može osigurati očekivani medijan preživljenja od 10 do 12 mjeseci. Pristup pacijentu treba biti individualiziran uz detaljnu analizu prognostičkih čimbenika. Kod svih resektabilnih tumora treba se provesti kirurško liječenje, a kod neresektabilnih svakako u obzir treba uzeti reiradijaciju, posebno u bolesnika s ograničenim područjem recidiva.

prikaz slučaja ; reiradijacija ; IMRT ; karcinom glave i vrata ; recidiv ; planocelularni karcinom

nije evidentirano