hrvatski

Položaj hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika u izdanjima senjske glagoljske tiskare

U senjskoj je glagoljskoj tiskari krajem 15. i početkom 16. stoljeća otisnuto sedam izdanja: Misal po zakonu rimskoga dvora, Spovid općena, Meštrija dobra umrtija s ritualom, Naručnik plebanušev, Transit svetoga Jerolima, Mirakuli Blažene Dêve Marije i Korizmenjak. Izuzmemo li Korizmenjak, jezik tih izdanja dosad nije bio predmetom sustavnijega filološkog interesa. Krajem 19. stoljeća Ivan Berčić podijelio je senjska izdanja u dvije skupine s obzirom na njihov jezik. Prva obuhvaća liturgijska izdanja, pisana hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom: Misal i Ritual. Druga obuhvaća neliturgijska izdanja, pisana hrvatskim jezikom (čakavštinom): Naručnik, Transit, Mirakuli i Korizmenjak. Berčić ustvrđuje kako u njihovu jeziku nema značajnijih razlika, no kasniji će istraživači pokušati preciznije odrediti granice književnojezičnih tipova u tome korpusu. Premda je hrvatski crkvenoslavenski jezik zastupljen samo u neznatnim tragovima (A. Nazor), njegova uloga ipak nije zanemariva. Cilj je ovoga istraživanja na temelju odabranih jezičnih varijabli utvrditi položaj hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika u izdanjima senjske glagoljske tiskare, odnosno odrediti dokle sežu granice njegove uporabe.

hrvatski jezik, rani novi vijek, senjska glagoljska tiskara, hrvatski crkvenoslavenski jezik

nije evidentirano