hrvatski

Pralaya: svršeci svijeta od staroindijskih purāṇa do Joyceovog Uliksa

Hinduistička mitologija uglavnom se zasniva na epovima poznatima kao purāṇa. Jedna je od njihovih uobičajenih tema i pralaya, kraj svijeta. Za razliku od jednostrukog poimanja kraja svijeta na koje smo navikli, iz purāṇa se dadu izlučiti čak četiri vrste. Uz to, samo dvije od njih odgovaraju načinu na koji si kraj svijeta obično predočavamo: kao isključivo kozmološki dogođaj, koji se odigrava u vanjskom svijetu. Druge dvije vrste dijelom se ili čak isključivo odnose na nutarnjost te prerastaju u događaj duhovni. Daleko od toga da bi forsirale izraz, purāṇe nastupaju tako kao svojevrsno otkrivenje, predstavljajući kraj svijeta kao nešto što je ponajmanje vezano za rastakanje stvorenog univerzuma, budući da je to tek glamurozna izvanjska projekcija onoga što se sve vrijeme već zbiva i unutar nas, odnosno onoga što se u nama može zbiti načelno bilo kad. Ne iznenađuje što se izraz pralaya, u motivirano preinačenom obliku, jednom javlja i u Joyceovom Uliksu, kao romanu totalnom i apokaliptičnom. Mada je Joyce svoja znanja o Indiji crpio posredno, uglavnom preko teozofije, članak argumentira tezu da je Joyce nadišao suženo teozofsko shvaćanje pralaye te je intuitivno, slijedeći upravo totalnost svoga djela, proširio u sveobuhvatnost značenja što ga taj pojam ima u purāṇama.

svršeci svijeta, purāṇe, Uliks, teozofija

nije evidentirano