hrvatski

Migracije, toponimi i jezik: svjedočanstva hrvatske prisutnosti u Vojvodini

Jedna od posljedica višestoljetnih migracija hrvatskih populacija na područje današnje Vojvodine i Republike Srbije jesu brojni toponimi koji su nastali u doticaju raznih naroda i međusobna imenovanja. Hrvatski etnonim kao oznaka različitosti tako se javlja od srednjovjekovlja do suvremenosti u obliku toponima i antroponima. Toponimi reflektiraju jezično-povijesni i kulturno-socijalni kontekst u kojem su oblikovani. Nastajali su kao oznaka zemljopisnog podrijetla, etničke ili socijalne različitosti. Oni su ujedno svjedočanstvo kontinuiteta naseljenosti nekog prostora i imaju snažnu simboličku dimenziju. Uz onomastičke izvore javlja se i pisana riječ u narodnim pismima, bosančici i glagoljici. U prvom dijelu rada autor daje pregled najranijih migracija, povezanost doseljenika sa starijim populacijama uz navođenje primjera toponima, antroponima i jezičnih tragova. Drugi dio rada proširuje primjere i na one toponime i antroponime koji u svojem korijenu imaju osnovu u etnonimima Bunjevac, odnosno Šokac. Zaključni dio rada raspravlja o izazovima za hrvatske manjinske institucije u memoriranju vlastitog trajanja i prijenosa znanja o sebi na nove generacije. Podaci u radu crpljeni su iz arhivskih izvora, popisnih podataka, literature i kartografskih izvora.

Migracije, toponimi, antroponimi, Hrvati, Vojvodina

nije evidentirano