hrvatski

Prepoznavanje neverbalnih znakova emocija u hrvatskome kao inome jeziku

U radu su prikazani rezultati istraživanja prepoznavanja emocija hrvatskih govorenih i vizualnih izričaja kod stranaca kojima je hrvatski drugi ili ini jezik. U sličnome istraživanju koje je provedeno na četiri različite grupe stranih govornika radost je najslabije prepoznata, pretpostavlja se zbog lošega govornoga glumačkoga ostvarenja (Vuletić 2007). Za ovo su istraživanje korišteni primjeri govornih izraza sreće, tuge, bijesa, straha i iznenađenja iz hrvatskih filmova koji su u prethodnome perceptivnom istraživanju govornoga izraza emocije u hrvatskome filmu (Vlašić Duić 2013) prepoznati u visokom postotku (višim od 90 %). U ovome su istraživanju ispitanici procjenjivali koja je emocija izražena te je bilo potrebno odrediti koliko je izražena na ljestvici od 1 do 7 (1 je slaba, 4 umjerena, a 7 jaka emocija). U govorenim je izrazima najbolje prepoznata emocija bijesa, zatim tuge, radosti i straha, dok je neutralan iskaz bio prepoznavan najlošije. Kod vizualnoga iskaza najbolje je prepoznavana tuga, zatim bijes, radost, neutralan iskaz i najlošije strah. Budući da su neverbalni znakovi važni za učinkovito učenje i poučavanje i stranoga jezika, ti se rezultati mogu koristiti u nastavi hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika kroz osvještavanje izrečene emocije stranim studentima ili unutar grupe različitih studenata koji procjenjuju ostvarenje emocija hrvatskih govornika, ali i lektora kao prvoga sugovornika. S druge strane, rezultati mogu pomoći u tumačenju neverbalnih znakova studenata i pokazati kako različiti studenti različito tumače izraz i prozodijska sredstva pojedine emocije.

emocije ; neverbalna komunikacija ; prozodijska sredstva ; hrvatski kao ini jezik

nije evidentirano