hrvatski

Andrićev Branič jezika hrvatskoga

U radu se govori o Braniču jezika hrvatskoga Nikole Andrića (1911.) sa sinkronijskoga i dijakronijska gledišta. Njegove se jezične kritike i savjeti opisuju sinkronijski s obzirom na vrijeme u kojima su nastali (rastuća jugoslavenska misao, srpski jezični utjecaj kojima se Andrić Braničem opire), i s obzirom na normativna djela koja su na snazi i upotrebi u Andrićevo vrijeme – Maretićeva, Divkovićeva i Florschützeva gramatika, Brozov pravopis, Broz-Ivekovićev rječnik. Dijakronijski opis prati odnos Andrićeva Braniča i hrvatske jezikoslovne misli u posljednjih 110 godina i osobito u naše vrijeme. Za potrebe se ovoga rada Andrićevi jezični savjeti dijele se u šest skupina: pravopisni, morfološki, tvorbeni, sintaktički i leksički – i u okviru tih se skupina opisuju.

Nikola Andrić, hrvatski jezik uoči Prvoga svjetskog rata, odnos hrvatskoga i srpskoga, jezična norma i jezično savjetodavstvo

nije evidentirano