hrvatski

IGRA I PRAVO NA IGRU

Igra je, kao fenomen ljudskog postojanja, još od Antike bila predmetom filozofskih promišljanja, ne slučajnim odabirom, već zbog svoje multifunkcionalne svrhovitosti u odnosu na čovjeka i svijet. Igra je predstavljala neraskidivu vezu između čovjeka i bogova te samog postojanja čovjeka u svije- tu. Uloga igre doseže do nedokučivih putova mašte, koja čovjeka stavlja u poziciju odraza božanskih veličina. Kako njezina važnost seže još iz davnih vremena, neosporno je da zauzima važno mjesto i u današnjem svijetu. Igra prožima cijelo djetinjstvo, a svojim neograničenim moćima magično djeluje na cjelokupni psihofizički razvoj pojedinca. Neposrednim preuzimanjem uloga, oponašanjem i zrcaljenjem, svako dijete započinje igru koja se zove život. Kroz igru stavlja sebe u suodnos sa svojom okolinom i nastoji prihvatiti svoje postojanje. Ovaj je rad usmjeren na filozofska promišljanja o važnosti igre u povijesti čovječanstva, kao temeljne sastavnice samog postojanja pojedinca u odnosu sa svijetom. Uz pozivanje na Konvenciju o pravima djeteta, koja jamči svakom djetetu pravo na život, obrazovanje, obitelj, zdravstvenu zaštitu i ostalo, stavit će se naglasak na pravo na igru. Uz spomen dječjih prava veže se i kršenje istih, što se u povijesti očitovalo u vidu zlostavljanja, zanemarivanja, prisilnog rada maloljetnika i slično.

dječja prava, igra, pravo na igru

nije evidentirano