hrvatski

Prostor u "Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića"

Polazeći od teorijskih postavki suvremenih teoretičara poput Henrija Lefevbrea, Edwarda Soje, Michela Foucaulta, Gastona Bachelarda i dr. rad iščitava Čudnovate zgode šegrta Hlapića kao “roman ceste”, uzimajući u obzir autoričino u proslovu višekratno nagoviješteno žanrovsko određenje djela. Glavni protagonist romana napušta sigurno utočište vlastitog doma prešavši kućni prag, a upravo se ova prostorna minijatura na kojoj se odvija Hlapićev izlazak iz kuće malim recipijentima sugerira kao točka iz koje trebaju stupiti u priču, njihovo mjesto ulaska u narativni prostor. Našavši se na putu mali flaner (od trenutka krađe čizmica tragač za rješenjem problema) osvaja prostor raznim čulima, registrirajući mahom pozitivne značajke ruralnog krajolika i negativne urbanog. Hlapićevo se lutanje odvija po nemapiranom prostoru, topografski ispražnjenom, po kojemu su razmještena sporadična spacijalna hvatišta poput štaglja, mosta ili kamenoloma te posebno važna heterotopija sajma i njoj subordinirana heterotopija cirkusa, dva mjesta “izvan svakog mjesta” (Foucault), koja je ipak moguće locirati.

prostor ; cesta ; spacijalna hvatišta

nije evidentirano