hrvatski

U dijalogu vremena - baštinske zajednice na širem zagrebačkom području

Važnost lokalne zajednice u očuvanju baštine poduprta je međunarodnim dokumentima u čijoj je srži održivost kulturne baštine, poput Okvirne konvencije o vrijednosti kulturne baštine za društvo iz 2005. Njome se zagovara individualna i kolektivna odgovornost za baštinu te daju preporuke o motiviranju javnosti na veći angažman u procesima njezina razvoja. Još 1996. UNESCO-ova Svjetska komisija za kulturu i razvoj istaknula je potrebu mobilizacije volontera svih dobnih skupina u pitanjima očuvanja baštine u suradnji sa stručnjacima. No volonterstvo u području baštine seže još u 19. stoljeće, a zamah dobija u prvoj polovici 20. stoljeća, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, gdje se ponovno intenzivira nakon osamostaljenja. U ovom je radu namjera uspostaviti dijalog između nekadašnjeg i sadašnjeg volonterskog, javnog djelovanja lokalnih zajednica i pojedinaca koje su svojim aktivnostima i zagovorom za baštinu, u suradnji s institucijama, a nekad i tvoreći ih, imale presudnu ulogu u očuvanju određenih aspekata baštine, a posljedično i lokalnog i nacionalnog identiteta. Putem odabranih primjera baštinskih zajednica koje dijeli gotovo stoljeće (Društvo braće hrvatskog zmaja, Društvo prijatelja Strossmayerove galerije, Udruga prijatelja baštine Ivanićgrada, BLOK iz Zagreba i dr.), a kroz perspektivu njihovog aktivnog suodnosa s društvenim, političkim i kulturnim kontekstom vremena, analiziraju se oblici i priroda njihovog djelovanja te suradničkih odnosa s kulturnim institucijama.

baštinske ustanove, udruge, baštinske zajednice, identitet

nije evidentirano