hrvatski

Franjo Tuđman i pravaši

Tema izlaganja je odnos Franje Tuđmana i političara pravaške orijentacije iz pravaških stranaka. Osnovna je istraživačka hipoteza da je odnos između Tuđmana i Hrvatske stranke prava (HSP), kao stožerne pravaške stranke u hrvatskome političkom životu i stranačkom sustavu, imao dvije razvojne faze. U prvoj, koja je trajala od 1990. do 1993., bila je prisutna radikalna kritika Tuđmana i njegove vlasti, koji je s druge strane također negativno gledao i osuđivao radikalnu politiku pravaškoga vodstva pod vodstvom Dobroslava Parage i Ante Paradžika, osobito ustašonostalgiju. U to je vrijeme HSP bio istinska parlamentarna oporbena stranka populističke radikalne desnice. Druga faza, od 1993. do 1999., jest ona nakon pravaškoga raskola i promjene u vodstvu HSP-a pa sve do Tuđmanove smrti. Kritika HSP-a na račun Tuđmana u toj fazi je izostala, a sam Tuđman je prema HSP-u i novom vodstvu na čelu s Antom Đapićem bio iznimno tolerantan. Nakon pravaškoga raskola HSP je u stranačko-političkome životu nastavio političko djelovanje kao lojalna oporbena stranka radikalne desnice. Posebna pozornost u izlaganju posvećena je sukobima između predsjednika Tuđmana i pravaškoga prvaka Parage.

Franjo Tuđman, Hrvatska stranka prava, Dobroslav Paraga, Ante Paradžik, Anto Đapić

nije evidentirano