hrvatski

PROFESIONALNA ODGOVORNOST – MOŽE LI SI VETERINAR 21. STOLJEĆA PRIUŠTITI OPUŠTENOST I BEZBRIŽNOST

Svjesni smo kao je veličina rizika koji nosi veterinarska profesija u pogledu profesionalne odgovornosti svakim danom sve veća te kako bi veterinar mogao zaštiti svoj pravni interes mora biti vrlo dobro upućen u formalno i materijalno zakonodavstvo koje se odnosi na veterinarsku djelatnost. Premda je interes svakog veterinara osigurati zdravlje životinje i što bolje odraditi svoj posao katkada je njegova djelatnost povezana s rizikom suprotnog učinka koji rezultira nepovoljnom promjenom zdravstvenog stanja, pa i smrti pacijenta. Poznavanjem i savjesnom primjenom stručnog znanja i znanstvenih spoznaja veterinar otklanja i minimalizira moguću odgovornost za nepovoljan ishod. Važno je podsjetiti kako odgovornost veterinara može biti predmet građansko-pravnog, kaznenog, prekršajnog ali i stegovnog postupka pred časnim sudom Komore kao strukovne udruge. U obavljanju veterinarske djelatnosti odgovornost u slučaju nastanka bilo kakve štete najčešće može postojati ako se neki posao napravi mimo pravila struke (stručna pogreška) ili se pri obavljanju posla djelatnik nije pridržavao zakonskih propisa (protupravnost). Isto tako, od posebne je važnosti hoće li se za štete u veterinarskoj djelatnosti primjenjivati subjektivna ili objektivna odgovornost odnosno, hoće li se pored pravila veterinarske struke (moralna i etička načela) zahtijevati krivnja veterinara. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi uglavnom se razmatra subjektivna odgovornost veterinarskog djelatnika te zahtjev krivnje kao pretpostavka odgovornosti ima nadmoć nad objektivnom odgovornosti. Drugim riječima veterinar, u većini slučajeva, neće odgovarati za pogoršanje zdravlja pacijenta, odnosno neuspjeh liječenja, ako postupa pažljivo i u skladu s pravilima struke. Premda načelno postoje bitne razlike u postupak dokazivanja krivnje s obzirom na vrstu postupka, presumpcija nedužnosti u kazneno procesnom pravu u odnosu na presumpciju krivnje odštetnog prava, utvrđivanje materijalne istine je od posebnog značaja. Veterinari premda se nalaze u boljoj poziciji od stranke (vlasnika pacijenta) katkada propuštaju priliku zaštitite materijalne istine, a time i činjeničnog stanja, predmnijevajući da to nije u njihovom interesu i da je teret dokazivanja uvijek na stranci. U ovim predavanjima razmotriti ćemo više slučajeva iz svakodnevne prakse kako bi bolje na taj način osvijestili današnju poziciju veterinara i njegove obveza kako i izazove pred kojim se može naći.

veterinarska djelatnost, profesionalna odgovornost, materijalna istina

nije evidentirano