hrvatski

VAŽNOST PROCJENE POSTMORTALNOG INTERVALA U SUDSKO VETERINARSKE SVRHE

Postmortalni interval (PMI) predstavlja vrijeme koje je proteklo od uginuća životinje do njezina pronalaska. Velika je važnost procjene PMI-a u sudskom veterinarstvo s obzirom na sve veću učestalost protuzakonitih radnji protiv divljih i domaćih životinja kao što su krivolov, odstrel divljači izvan lovne sezone, zanemarivanja i ozljeđivanja domaćih životinja, s naglaskom na kućne ljubimce, nasilna smrt i zanemarivanja tijekom transporta. U novije vrijeme procjena PMI-a našla je svoju primjenu u nadziranju i kontroli zaraznih bolesti kao na primjer u slučaju izbijanja Afričke svinjske kuge. Kako u humanoj tako i veterinarskoj sudskoj medicini sve su učestalija istraživanja brojnih metoda koje bi dale što precizniju procjenu PMI-a. Dosadašnja procjena temelji se prvenstveno na makroskopskim promjenama koje nastaju na tijelu nakon smrti poput: hlađenja lešina (lat. algor mortis), slijeganja krvi (lat. hypostasis sanguinis postmortalis), mrtvačke ukočenosti (lat. rigor mortis) i vidljivih znakova u kasnijim stadijima raspada lešine (lat. decompositio). Isključiva procjena na tim promjena je često nepouzdana zbog brojnih vanjskih i unutarnjih čimbenika. Uz navedeni načina pri procjeni se koriste i druge metode poput električne stimulacije mišića i živaca, praćenja vremena pražnjena želuca, određivanja očnog tlaka i druge. Osim makroskopskih promjena nastalih uslijed prestanka cirkulacije i hipoksije za očekivati su brojne promjene na staničnoj, molekularnoj i biokemijskoj razini. Stoga se sve veći broj istraživanja temelji na praćenju raspada staničnih struktura, proteina u različitim tkivima te deoksiribonukleinske (DNA) i ribonukleinske kiseline (RNA). Postmortalna biokemija (tanatokemija) je još jedno područje istraživanja koje ima za cilj utvrditi promjene koncentracije elektrolita i metabolita različitih tjelesnih tekućinama poput krvi, cerebrospinalnog likvora, očne vodice i staklovine ovisno o PMI. Staklovina oka se do sada pokazala kao jedinstveni supstrat za forenzička ispitivanja s obzirom na svoju anatomsku lokaciju i odgođeni postmortalni raspad. Pomoću prethodno navedenih metoda moguće je utvrditi PMI čak i u slučaju skeletonizacije na temelju promjena u koncentraciji kolagena, radionuklida i citrata. Kako bi neke od brojnih istraživanih metoda našle svoju stvarnu primjenu potrebno ih je standardizirati što je vrlo zahtjevan posao zbog različitosti koje postoje između vrsta ali iz drugih vanjskih čimbenika posredstvom kojih mogu biti izmijenjeni. Osim spomenutih metoda ne treba zanemariti primjenu forenzičke entomologije koja je vrlo često ključna u procjeni PMI uznapredovalo raspadnutih leševa. Naime, tijekom raspadanja lešine ovisno o fazi dolazi do kolonizacije različitih kukaca na temelju čijeg razvoja se može procijeniti PMI. S obzirom da razvoj kukaca ovisi o direktno o vanjskoj temperature, ali i drugim čimbenicima, procjena postmortalnog intervala temelji se na izračunu akumuliranih stupnja dana (ADD) i akumuliranih stupnja sati (ADH). Iako procjena PMI u veterinarskoj nije tako često korištena kao u humanoj medicini za očekivati je da će zbog stjecanja novih spoznaja koje omogućuju točnost procjene i potreba naći svoju sve veću primjenu. Primjenom svih dostupnih metoda, uočavanje makroskopski promjena koje nastaju kao posljedica smrti i analiza podataka s mjesta događaja (npr. meteorološki podaci) povećava se točnost procjene te ova činjenica ne bi trebale biti zanemarena kod budućih procjena.

postmortalni interval, sudsko veterinarstvo, postmortalne promjene, stanične strukture, proteini, postmortalna biokemija, forenzička entomologija

nije evidentirano