hrvatski

Prostor, tijelo i moć na sjecištu između virutualne realnosti i mirovne edukacije

Jedno od najvećih zasluga francuskog filozofa M. Foucaulta je njegovo učenje o strukturama moći u društvu, te ukazivanje na važnost prostora u istraživanju odnosa između moći, znanja i jezika. S ovim se temama Foucault bavio u većem broju svojih djela, no posebice u Ludilu i civilizaciji/Madness and Civilisation (1961), Red stvari/The Order of Things (1966), te Disciplini i kazni/Discipline and Punish (1975). Polazeći od dvije osnovne hipoteze da se znanje očituje u poretku, standardizaciji, te teorijskoj i ideološkoj motivaciji kao znanje/moć u mreži odnosa koji su vrlo često samo implicitni, te da moć ima relacijski karakter i da je kao takva razlog postojanja i građevina i institucija (premda sama nije ni institucija, ni struktura, ni neka sposobnost koju posjeduju samo neki, već je proizvod složene strategijske situacije u danom društvu). u ovom radu bavimo se ulogom muzeja kao građevine znanja/moći koja educira i odgaja posjetitelje te posebice, pitanjem uloge iskustvenog učenja (D. Kolb i drugi). Da bismo istražili što se događa tada kada tijelo postaje metonim fizičkog (prostornog) arhiva, istražit ćemo na koji način tehnologija virtualne realnosti utječe na razumijevanje prošlosti (nadovezujući se na recentna istraživanja u Hrvatskoj vezana uz Muzej domovinskoga rata Vukovar) te mogu li paralelni narativi, i ovdje posebice, mirovni, također doprinijeti iskustvenome učenju putem otvaranja novih prostora za suočavanje s traumom (gdje ćemo se referirati na dubinske intervjue sa sudionicima bazičnih mirovnih aktivnosti 1991.-1995. te 2021. koji su dio istraživanja autorice za Sveučilište Utrecht i Ekumensku inicijativu žena, Omiš.

moć, prostor, iskustveno učenje, virtualna realnost, mir

nije evidentirano