hrvatski

Informiranost i stavovi djelatnika domova za starije i nemoćne o posljedicama oštećenja sluha i rehabilitaciji slušanja

Oštećenje sluha prepoznato je kao jedno od najznačajnijih tereta bolesti na globalnoj razini te kao takvo utječe na pojedinca, njegovu obitelj, mrežu poznanika, zdravstveni sustav i cjelokupnu ekonomiju. Velik dio populacije u riziku za stjecanje oštećenja sluha korisnici su domova za starije i nemoćne koji predstavljaju nepoticajno, a zahtjevno komunikacijsko okruženje zbog izrazite pozadinske buke. S obzirom na važnost komunikacije za kvalitetu života, može se sumnjati da su njihovi korisnici u riziku i od njenog smanjenja uslijed netretiranog stečenog oštećenja sluha koje često prati starenje i komunikacijski neprilagodljive sredine. Cilj je ovog rada je ispitati informiranost i stavove djelatnika domova za starije i nemoćne o teškoćama slušanja i rehabilitacijskim opcijama, kako bi se stekao uvid u način na koji oni mogu smanjiti rizik od netretiranog gubitka sluha u populaciji za koju skrbe te podići njihovu kvalitetu života. Za potrebe istraživanja kreiran je upitnik od 23 čestice, a ispunilo ga je 67 djelatnika tri doma za starije u Republici Hrvatskoj. Rezultati deskriptivne analize pokazuju nedovoljno poznavanje terminologije i klasifikacije oštećenja sluha kao i nedovoljnu sigurnost u rukovanje slušnim pomagalima. Također, uočava se povremena prisutnost stigmatizacije i negativni stavovi prema slušnim pomagalima među sudionicima istraživanja te nedovoljna prepoznatost važnosti rehabilitacijskih postupaka, ali većina sudionika pokazuje svjesnost negativnih posljedica oštećenja sluha. Neparametrijskom statistikom pronađene su razlike između djelatnika koji su tijekom obrazovanja imali priliku učiti o oštećenjima sluha i onih koji nisu, odnosno oni djelatnici koji su imali tu priliku ostvarivali su bolji rezultat na upitniku. Sudionici istraživanja izražavaju potrebu za dodatnim informacijama te motivaciju za pohađanjem dodatnih edukacija ili predavanja o oštećenjima sluha te rehabilitaciji slušanja. U budućnosti je potrebno realizirati ovakve edukacije te na druge načine dijeliti potrebne informacije te komunikacijske smjernice prilagođene okruženju kao što je dom za starije i tako djelovati na smanjenje rizika od nepravovremenog dijagnosticiranja oštećenja sluha među starijom populacijom.

oštećenje sluha ; rehabilitacija slušanja ; djelatnici doma za starije ; edukacija

nije evidentirano