hrvatski

Biznis i ljudska prava: međunarodnopravni okvir

Trgovačka društva, usmjerena na stjecanje dobiti, tradicionalno su smatrana tek subjektima unutrašnjeg prava određene države. Proces globalizacije posljednjih je desetljeća, međutim, u međunarodnoj zajednici doveo do sve značajnijeg položaja tzv. transnacionalnih korporacija koje kao izravni strani ulagači djeluju u nizu država. Zbog porasta moći takvih transnacionalnih korporacija došlo je do brojnih aktivnosti u međunarodnoj zajednici koje ukazuju na nedostatnost njihova donedavno isključivo unutrašnjepravnog statusa te potrebu njihove (značajnije) međunarodnopravne regulacije. Diskurs o međunarodnopravnoj regulaciji transnacionalnih korporacija i drugih trgovačkih društava u posljednja dva desetljeća osobito se vodi u kontekstu međunarodnopravne zaštite ljudskih prava. Specijalizirana međunarodnopravna regulacija biznisa i ljudskih prava opravdana je s obzirom na to da pozitivno međunarodno pravo zaštite ljudskih prava ne pruža adekvatna rješenja za česte povrede ljudskih prava u koje su umiješane (transnacionalne) korporacije. Potreba specijalizirane međunarodnopravne regulacije biznisa i ljudskih prava očituje se i kroz brojne i različite inicijative poduzete na međunarodnom planu. Pokazalo se da se neposredno obraćanje trgovačkim društvima očitovano u međunarodnim soft law instrumentima, kao što su OECD-ove Smjernice za multinacionalna poduzeća ili ILO-va Tripartitna deklaracija o načelima vezanim uz multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, ne prenosi lako u hard law. Već je širokim prihvaćanjem UN-ovih Vodećih načela o biznisu i ljudskim pravima iz 2011., nakon ranijih kontroverznih prijedloga, i njihovim stjecanjem statusa najautoritativnijeg međunarodnog dokumenta u ovom području, postalo jasno da će i eventualna buduća regulacija putem specijaliziranog međunarodnog ugovora o biznisu i ljudskim pravima ići u smjeru stvaranja (pretežno) posrednih obveza trgovačkih društava preko unutrašnjih pravnih sustava država. Odbacivanjem koncepta širokih neposrednih obveza trgovačkih društava u procesima regulacije biznisa i ljudskih prava u prvi plan dolaze: preciznija razrada i dopuna postojećih međunarodnopravnih obveza država na čijem području ta društva djeluju u svjetlu specifičnih okolnosti njihove umiješanosti u povrede ljudskih prava, uvođenje novih međunarodnih provedbenih mehanizama te nametanje odgovarajućih međunarodnopravnih obveza državama podrijetla transnacionalnih korporacija putem ekstrateritorijalne primjene njihovih relevantnih unutrašnjepravnih zakonodavstava.

biznis ; ljudska prava ; međunarodno pravo ; soft law ; (ne)posredne obveze

nije evidentirano