hrvatski

Određivanje međučeljusnih odnosa u izradi protetskih nadomjestaka

Određivanje međučeljusnih odnosa dijelimo na određivanje vertikalne i horizontalne relacije. Vertikalna relacija je udaljenost mandibule od maksile dok se zubi međusobno dodiruju i određuje izgled donje trećine lica. Brojne su metode kojima se određuje vertikalna dimenzija okluzije. Neke od njih su određivanje prema predekstrakcijskim podacima, udaljenost od papille incisive, pronalaženje položaja fiziološkog mirovanja, fonacija, kraniometrija i elektromiografija. Kod potpuno bezubih pacijenata horizontalni odnos mandibule prema maksili prenosi se putem položaja centrične relacije. Metode dovođenja mandibule u položaj centrične relacije dijelimo na pasivne i aktivne te na metode interokluzijske registracije i metode grafičke registracije. Pogreške mogu nastati zbog povišenja ili sniženja vertikalne dimenzije te zbog neispravno određene centrične relacije. Za rekonstrukciju prijašnje okluzije neophodno je korištenje artikulatora, u koji se modeli fiksiraju prema prethodno određenom međučeljusnom odnosu.

centrična relacija, fiziološko mirovanje, horizontalna relacija, međučeljusni odnosi, vertikalna relacija

nije evidentirano