hrvatski

“Magarac se ne smije nikada. (Ali se za to drugi smiju njemu).” Ante Dukić: Iz dnevnika jednog magarca (1925)

Članak se temelji na analizi djela Iz dnevnika jednog magarca književnika i pedagoga Ante Dukića (1867. – 1951.). U toj satiričnoj prozi, objavljenoj 1925. godine u Zagrebu, autor je narativni glas podario magarcu te čitatelj iz njegova motrišta dobiva sliku ne samo ljudskoga odnosa prema njemu samome, nego i uvid u međuljudske i društveno-političke odnose u istarskome selu. Premda napisano u dnevničkoj formi, ovo ironično, katkad i sarkastično djelo, krije i neke poveznice sa specifičnim žanrom tzv. životinjske autobiografije posebice popularnim u anglosaksonskoj književnosti 19. stoljeća, u kojemu životinja u prvome licu u okviru romana ili pripovijesti iznosi svoju životnu priču, s osnovnim ciljem pobuđivanja empatije odnosno iniciranja promjene lošega ljudskog odnosa prema pojedinoj životinjskoj vrsti – najčešće radnim životinjama. Ova će se tematika sagledati imajući u vidu i suvremenu pojavu impresivnoga niza biografskih animalističkih romana, u kojima su protagonisti kućni ljubimci ili terapijske životinje, među kojima svoje mjesto danas dobivaju i magarci.

Ante Dukić, magarac, okrutnost prema životinjama, društvena satira, kulturna i književna animalistika

nije evidentirano