hrvatski

O jeziku u Milčetića

U radu se opisuju jezikoslovni stavovi Ivana Milčetića izneseni u Nastavnom vjesniku i Savremeniku, osobito pitanje jezičnoga purizma. Izdvaja se Milčetićev odnos prema barbarizmima te se njegova razmišljanja stavljaju u odnos prema Maretićevom i Rožićevom shvaćanju barbarizama. Pri tom se Milčetić određuje dvojako ; iako izrijekom podržava Maretićevu gramatiku, rječničkim je odabirom, određenjem pojma književnoga jezika te jezičnoga purizma, blizak Veberu. Kao rođeni čakavac, protivi se štokavskomu čistunstvu ; osim štokavskih riječi u književnom jeziku mogu (i trebaju) biti i riječi iz čakavskoga i kajkavskoga narječja. Boreći se protiv barbarizama (kojih je prema njegovu mišljenju osobito mnogo u administrativnom i novinskom jeziku), Milčetić razlikuje književni jezik od narodnoga, govoreći da u književni jezik treba unositi i riječi iz djela hrvatskih književnika te leksikografa. Milčetićevo se djelo u mom radu opisuje isticanjem dviju, u njegovim Prilozima za čistoću hrvatskoga jezika iznesenih, postavki: zalaganja protiv suvišnih kovanica (&laquo ; ; umjetnoga jezika&raquo ; ; ) i protiv načela &laquo ; ; piši kao što govoriš&raquo ; ; .

Jezični purizam; barbarizmi; književni jezik; narodni jezik; I. Milčetić

nije evidentirano