hrvatski

Iskazi Miroslava Krleže o Anti Starčeviću

Opus polihistora Miroslava Krleže (1893. – 1981.) obiluje iskazima o političaru, filozofu i književniku Anti Starčeviću (1823. – 1896.). Upućenost u sadržaj Starčevićevih djela i u obilježja njegova političkoga djelovanja Krleža je iskazivao u esejima, dnevničkim zapisima, programatskim tekstovima, referatima, leksikografskim marginalijama i razgovorima. Krleža se najčešće očitovao o Starčevićevu djelu Pisma Magjarolacah. U „Tumaču manje poznatih riječi, fraza i pojmova” Balada Petrice Kerempuha otisnutih 1936. godine naglasio je da Starčević u tom djelu ironizira Strossmayerovo osnivanje Akademije, u dnevničkim zapisima od 9. srpnja 1942. godine ukazao je na posebnost Starčevićeva stilskog izričaja u tom djelu, dok je oko 1960. godine u leksikografskim marginalijama Starčevića zbog tog djela odredio kao stilističkoga kombinatora koji se bavi i beletristikom. U eseju objavljenom 1947. godine naslova „Prije trideset godina” Krleža se pozvao na Starčevićevo djelo Na čemu smo, zapisavši da sadrži dalekosežne tvrdnje o ruskim nihilistima. Naposljetku, u referatu koji je 1966. godine održao o obilježjima ilirskoga pokreta, podsjetio je na rečenicu s početka Starčevićeva djela Nekolike uspomene: „Reći da si Hervat, znamenova da si Magjaron”. Kada je promišljao o Starčeviću, posebice o njegovim političkim stavovima i o dalekosežnosti tih stavova, Krleža je najupečatljivije prosudbe zapisao u „Predgovoru Podravskim motivima Krste Hegedušića” otisnutom 1933. godine i u Baladama Petrice Kerempuha objavljenima 1936. godine. U „Predgovoru Podravskim motivima Krste Hegedušića” bilježi da je Starčević „najlucidnija naša glava” i da je „jedini temperamenat” koji se uzdigao „do proročke snage jezičnog izraza”. U Baladama Petrice Kerempuha napominje da Starčević „nigdar neje s klimavcima klimal” i da je bio „jedini lampaš v kermežljivoj noči”. No, Krleža je upečatljive tvrdnje o Starčeviću donio i tijekom siječnja 1934. godine u nacrtu tema i sadržajā za brojeve časopisa Danas, pri čemu je ustvrdio da je Starčević „savjest svoga vremena”. Osim toga, u programatskom tekstu naslova „Teze za jednu diskusiju iz godine 1935” objavljenom 1953. godine jedno poglavlje naslovio je „Starčevićeve parole”, dok u eseju „Malograđanska historijska shema” iz 1957. godine tvrdi da je Starčević bio simbol „negacije Habsburga”. Nedvojbeno je da je Krleža bio izvrsno upućen u Starčevićev spisateljski opus i u njegovo političko djelovanje. Pritom se može zaključiti da je Starčevića razumijevao i prikazivao kao utjecajnoga književnika i govornika, kao političkoga vizionara i kao savjest svojega vremena.

Miroslav Krleža ; Ante Starčević ; književnost ; politika ; filozofija književnosti ; filozofija politike

The opus of the polyhistor Miroslav Krleža (1893– 1981) abounds in statements about the politician, philosopher and writer Ante Starčević (1823–1896). Krleža expressed his knowledge of the contents of Starčević’s works and the characteristics of his political activity in essays, diary entries, programmatic texts, speeches, lexicographical marginalia and conversations. Krleža most often addressed Starčević’s work Pisma Magjarolacah (The Letters of Hungarotirolians). In the “Tumač manje poznatih riječi, fraza i pojmova” (“Dictionary of Lesser-known Words, Phrases and Terms”) of the Balade Petrice Kerempuha (Ballads of Petrica Kerempuh) published in 1936, he emphasized that Starčević ironizes Strossmayer’s foundation of the Academy in that work, while in diary entries from 9th July 1942, he points out the peculiarity of Starčević’s stylistic expression in that work, and around 1960, in lexicographical marginalia, he defines Starčević as a style combiner who also deals with fiction. In the essay published in 1947, titled “Prije trideset godina” (“Thirty Years Ago”), Krleža refers to Starčević’