hrvatski

Turizam i razvoj Hrvatske. Strategija razvitka Republike Hrvatske. Hrvatska u 21. stoljeću

STANJE U svim vrstama turističkih putovanja ostvarenih u zemlji ukupna se vrijednost potrošnje u 2000. godini (prema tečaju USD u odnosu na druge valute od 30. rujna 2000. god.) procjenjuje na iznos od oko 3.328 mil. USD, od čega na potrošnju inozemnih putnika otpada 2.527 mil. USD (35, 7 mil. putnika i oko 105, 3 mil. noćenja/dana boravka i uz prosječnu dnevnu potrošnju od oko 24, 00 USD), a na potrošnju domaćih putnika u zemlji oko 800 mil. USD (58 mil. putnika i oko 102, 1 mil. noćenja/dana boravka, uz prosječnu dnevnu potrošnju od oko 7, 80 USD). Na putovanjima u inozemstvu, hrvatski su građani potrošili oko 1.191 mil. USD (23, 3 mil. putnika i oko 45, 5 mil. noćenja/dana boravka te uz prosječnu dnevnu potrošnju od oko 26, 2 USD). Posebnu važnost za hrvatsko gospodarstvo imaju prihodi od inozemnog turizma čijim je pozitivnim saldom prihoda i rashoda u 1999. godini pokriveno oko 63%, a u prva tri kvartala 2000. godine prihodi od turizma nadmašuju robni deficit za oko 6% u bilanci plaćanja s inozemstvom. Ukupna vrijednost uvozne supstance u ostvarenoj vrijednosti turističke potrošnje dosegla je udio od oko 25% ili oko 837 mil. USD, dok na vrijednost društvenog bruto proizvoda što ga generira turistička potrošnja otpada 2.522 mil. USD ili oko 75% vrijednosti turističke potrošnje, od čega na PDV i druga poreska opterećenja otpada oko 570 mil. USD ili oko 17%, a na dodanu vrijednost oko 1.952 mil. USD ili oko 58% ukupne vrijednosti turističke potrošnje. Turistička potrošnja, kao segment finalne potrošnje, potiče dakle gospodarsku aktivnost iz koje rezultira oko 12, 5% ukupne vrijednosti DBP Hrvatske. Procjenjuje se da djelatnost hotela i restorana u tome sudjeluje s oko 30%, trgovine s oko 10%, djelatnost prometa i veza s oko 15%, poljoprivrede i prehrambene industrije s oko 20%, proizvodnje naftnih derivata s oko 5% te svih drugih djelatnosti oko 20%. Nužno je naglasiti činjenicu da su svi ti nedvojbeno značajni rezultati i učinci turizma ostvareni u izrazito nepovoljnim uvjetima u okruženju te uz goleme rezerve što leže u skromno iskorištenim ukupnim proizvodnim potencijalima, a posebice u malo korištenom znanju i kreativnom potencijalu na unapređenju marketinško-koncepcijskih, organizacijskih, upravljačkih i drugih relevantnih rješenja. Ta se nepovoljna obilježja stanja u hrvatskom turizmu ogledaju u: (1) sadašnjim izrazito nepovoljnim tržišnim uvjetima i sporom tijeku oporavka na važnijim zapadnoeuropskim tržištima ; (2) nepovoljnoj strukturi komercijalnih smještajnih kapaciteta ; (3) naslijeđenoj kadrovskoj strukturi prilično skromnog znanja i upravljačkih sposobnosti ; 4) golemom udjelu nekomercijalnih oblika smještaja, uglavnom isključenih iz gospodarske funkcije (vikendice, odmarališta i sl.) ; (5) izrazito niskoj stopi iskorištenosti raspoloživih smještajnih kapaciteta ; (6) sadržajnom siromaštvu i niskoj razini kvalitete, dakle kvalitativnoj nekonkurentnost hrvatskog turističkog proizvoda ; (7) nepovoljnom imageu Hrvatske kao jeftine i sadržajno siromašne turističke destinacije ; (8) skromnoj prosječnoj potrošnji koju turisti ostvaruju tijekom svog turističkog boravka ; (9) nedovoljnoj sadržajnoj i kvalitativnoj profiliranost proizvodne strukture hrvatskog gospodarstva u skladu s potrebama i zahtjevima suvremenog turističkog tržišta, a posebice međunarodne turističke potražnje, što ima za posljedicu sadašnje visoke stope ukupnog uvoza, a napose uvoza finalnih proizvoda ; te, konačno, (10) nepostojanju jasnog razvojnog koncepta turističke destinacije i neuvažavanju najvažnijih kvalitativnih kriterija njezinog uobličenja, pri čemu su najveći propusti napravljeni zbog nebrige za uobičajene međunarodne kriterije i standarde u rješavanju prostorno-urbanističkih, arhitektonskih, prometnih (dostupnost te promet u kretanju i mirovanju u samom mjestu), komunalnih, proizvodno-gospodarskih (održivi i turistički nekonfliktan razvoj), ekoloških i drugih, za kvalitetan razvitak turističkog odredišta važnijih pitanja. Kratko rečeno, u svakom od tih 10 najvažnijih obilježja sadašnjeg stanja hrvatskog turizma, najveća su ograničenja, a istodobno i najveći razvojni potencijal, čijim se aktiviranjem u okviru kvalitativno osmišljenijeg razvojnog koncepta Hrvatska može relativno brzo naći među vodećim europskim, pa i svjetskim turističkim odredištima. CILJEVI Dugoročni razvojni cilj (vizija) – S obzirom na kvalitetu i raspoloživost turističkih resursnih potencijala, izrazito povoljnu geoprometnu poziciju te više od stoljeća dugu turističku tradiciju, sasvim je realno razvojno opredjeljenje prema kojem će Hrvatska sadržajem i kvalitetom svog ukupnog turističkog proizvoda u razdoblju od 15-20 godina dosegnuti poziciju jedne od najuglednijih i najuspješnijih europskih turističkih destinacija. Istodobno je to cilj koji najviše pridonosi održivom ukupnom razvitku, a posebice kvaliteti života svih hrvatskih građana, kao jednom od najprioritetnijih društvenih razvojnih ciljeva. Strateški razvojni ciljevi – Ključni globalni strateški razvojni cilj je udvostručenje sadašnjih prihoda od turizma u sljedećih 10-ak godina i povećanje vrijednosti ukupne turističke potrošnje na iznos od oko 6, 5 mlrd USD, što znači stopu rasta od oko 7% prosječno godišnje. Drugi strateški razvojni cilj je povećanje ukupnih gospodarskih učinaka turizma potpunijim podmirenjem turističke potražnje domaćim proizvodima i uslugama barem na razini od oko 80% planirane vrijednosti turističke potrošnje (umjesto sadašnjeg pokrića na razini od oko 70%). To znači da bi se vrijednost društvenog bruto proizvoda što ga generira turistička potrošnja povećala sa sadašnjih oko 2, 35 mlrd USD na oko 5, 2 mlrd USD, tj. oko 2, 2 puta ili oko 8% prosječno godišnje. S obzirom na prijeko potrebno povećanje produktivnosti rada ukupna bi se zaposlenost koju turizam potiče bilo izravno bilo neizravno, trebala povećati oko 2 puta ili oko 7% prosječno godišnje. Operativni razvojni ciljevi – U funkciji ostvarenja prethodno navedene dugoročne razvojne vizije te oba strateška cilja sljedeći su prioritetni operativni razvojni ciljevi: &middot ; ; ; ; bogatije sadržajno profiliranje (raznolikost) i poboljšanje kvalitete hrvatskog turističkog proizvoda s posebnim naglaskom na intenzivniji razvitak zdravstvenog, nautičkog, seoskog, lovnog, kongresnog i tranzitnog turizma te uz bitno sadržajno obogaćivanje postojećeg proizvoda “ odmor na moru i suncu” &middot ; ; ; ; jačanje tržišne pozicije na tradicionalnim, ali i na novim emitivnim turističkim tržištima, te tržišna segmentacija unutar svakog emitivnog tržišta što omogućava povećanje ukupnog inozemnog turističkog prometa u sljedećih 10 godina najmanje za oko 5%, a u komercijalnim smještajnim objektima najmanje 6, 5-7% prosječno godišnje ; podizanje razine konkurentnosti bitan je preduvjet ostvarenja ovog cilja ; &middot ; ; ; ; intenziviranje kvalitativnih promjena u strukturi komercijalne smještajne ponude i povećanje udjela hotelskih i apartmanskih oblika smještaja sa sadašnjih oko 35% najmanje na oko 50%, a dugoročno i do 60% ukupno raspoložive komercijalne smještajne ponude ; &middot ; ; ; ; potpunije aktiviranje nekomercijalnih oblika turističke ponude (vikendice) ; &middot ; ; ; ; povećanje iskorištenosti raspoloživih komercijalnih smještajnih kapaciteta sa sadašnjih oko 30% na barem oko 50-55%, a dugoročno i do 65% ; &middot ; ; ; ; povećanje prosječne dnevne turističke potrošnje inozemnih posjetitelja sa sadašnjih oko 24 USD na oko 30 USD u 2010. godini ili približno oko 2% prosječno godišnje, a domaćih sudionika u turističkim putovanjima s oko 8 USD na oko 9 USD ili oko 1% prosječno godišnje ; &middot ; ; ; ; izgradnja novog sustava obrazovanja i usklađenje obrazovnih programa za potrebe turizma s razvojnim potrebama koje nameću novi trendovi u potražnji i konkurencija na međunarodnom turističkom tržištu ; &middot ; ; ; ; osjetnije poboljšanje opskrbljenosti hrvatske turističke ponude i turističkih odredišta kvalitetnim domaćim proizvodima (gastronomska i shopping ponuda) ; &middot ; ; ; ; unapređenje dostupnosti, potpunija ekološka zaštita te uspješnije upravljanje turističkom destinacijom, s posebnim naglaskom na identitet, izradnju prepoznatljive zaštitne marke te bitno poboljšanje imagea. AKTIVNOSTI NA OSTVARENJU CILJEVA 1. Ostvarenje razvojne vizije hrvatskog turizma pretpostavlja usvajanje globalnog koncepta održivog razvoja zemlje, što samo po sebi implicira prije svega otklanjanje svakog s turizmom ozbiljnijeg konfliktnog razvojnog rješenja, a uz to i strukturno profiliranje ukupnog hrvatskog gospodarstva, uz daleko šire uvažavanje golemih potencijala, ali i specifičnih potreba međunarodnog i domaćeg turističkog tržišta. Prema tome, prijeko je potrebna visoka razina suglasja o važnosti turizma kao ključnog oslonca ukupnog razvitka zemlje uz institucionalno jačanje i uz opći konsenzus o razvojnom usmjerenju i izabranom razvojnom cilju koji Hrvatsku dovodi na poziciju vodeće europske turističke destinacije. Posebno je pri tome važna što uža suradnja svih nacionalnih institucija vlasti u području turizma, počevši od Ministarstva turizma i drugih relevantnih ministarstava Vlade RH, zatim Hrvatskog zavoda za privatizaciju, Hrvatske turističke zajednice, soborskih odbora te drugih nacionalnih institucija. Stožerne točke kojima je nužno poklanjati trajnu pozornost na putu ostvarenja tog cilja su: zaštita i potpunija valorizacija turističkih resursnih potencijala, prometna dostupnost i infrastrukturna opremljenost, upravljanje turističkom destinacijom prema najvišim međunarodnim standardima, identitet, image i izgradnja zaštitne marke turističke destinacije, visoki marketinški kriteriji i standardi u bogatijem sadržajnom i kvalitativnom profiliranju turističkog proizvoda, tržišnom pozicioniranju i izgradnji imagea zemlje, sustav obrazovanja te novi obrazovni programi s osjetno višim standardima stručnog usavršavanja u procesu izgradnje kadrovske strukture. 2. Udvostručenje prihoda od turizma postavljeno kao cilj u sljedećih 10 godina nužno zahtijeva iscrpnu analizu mogućih razvojnih rješenja i njihovih učinaka. Uvažavajući u postupku selekcije kriterij učinkovitosti uslijedio bi zatim izbor najprioritetnijih rješenja i aktivnosti na ostvarenju tog cilja. Uspješnije tržišno pozicioniranje kroz uspješniju komunikacijsku i promocijsku strategiju, bolja iskorištenost kapaciteta te povećanje prosječne potrošnje ključne su točke u razradi svih aktivnosti o čijoj provedbi ovisi ostvarenje ovog cilja. Potpunije podmirenje turističkog tržišta domaćim proizvodima i uslugama i po toj osnovi povećanje ukupnih gospodarskih učinaka turizma bitno će ovisiti o interesu i mogućnostima proizvodnih djelatnosti hrvatskog gospodarstva da sadržajno bogatijom i kvalitetnijom, ukratko, konkurentnijom proizvodnjom postane daleko jači oslonac u stvaranju kvalitetnijeg i konkurentnijeg hrvatskog turističkog proizvoda. Zdrava hrana, bogatija i kvalitetnija gastronomska ponuda te shopping, kao posebni specifični i u turističkom boravku sve važniji segment ponude, predstavljaju najveći tržišni potencijal domaćoj proizvodnji, ali uz strogu kontrolu kvalitativnih standarda. 3. Ostvarenje operativnih razvojnih ciljeva ovisit će o aktivnostima dvaju ključnih aktera, a to su: (1) država čija je temeljna briga stvaranje uvjeta poticajnih za poduzetnički ulazak u turističke razvojne projekte, i (2) poduzetnici i menadžment čiju funkciju i ulogu u razvojnom procesu u potpunosti određuju tržište te uvjeti u okruženju na koje utječe država mjerama svoje gospodarske politike, a u skladu s općim i specifičnim razvojnim interesima. Uloga države u osiguranju poticajnih razvojnih uvjeta te učinkovitijem upravljanju razvojem turizma (od nacionalne do lokalne razine) posebno je značajna u rješavanju sljedećih pitanja: (1) zaštita okoliša i izrade prostornih planova ; (2) ekološki standardi u proizvodnji ; (3) izgradnja infrastrukture ; (4) korištenje pomorskog i drugog javnog dobra ; (5) problematika obrazovanja za potrebe turizma ; (6) cjelokupna sfera kreditne i fiskalne politke u funkciji jačanja konkurentnosti ; te (7) trenutno najaktualnija, a razvojno izuzetno važna problematika privatizacije hotelijerstva zbog izuzetno sporog procesa njene provedbe, koncepcijske nejasnoće i neučinkovitosti svih dosadašnjih koncepcijskih rješenja te problematične i upitne usklađenosti s općim društvenim interesima. (Očito je da to pitanje zaslužuje ozbiljniju stručnu raspravu prije donošenja konačne odluke o vlasničkoj sudbini velikog broja hotelskih poduzeća.)

turizam; strategija turističkog razvitka; Hrvatska; 21. stoljeće

nije evidentirano