hrvatski

Farmakoterapija nestabilnog detruzora

Nestabilni detruzor je neriješen terapijski problem. Javlja se u 30-50% urodinamski ispitivanih žena i najčešći je uzrok inkontinencije urina žena u poslijemenopauzi. Ključ za racionalnu farmakoterapiju nestabilnog detruzora je razumijevanje bazične fiziologije i inervacije mokraćnog mjehura i uretre. Budući da su spoznaje o patofiziologiji tog poremećaja nedovoljne i liječenje je često neefikasno i empirijsko. U farmakoterapiji nestabilnog detruzora primjenjuju se lijekovi koji smanjuju kontraktilnost mokraćnog mjehura i/ili povećavaju uretralni otpor. Za snižavanje kontraktilnosti detruzora najčešće se koriste propantelin i emepronium bromid te kombinacija imipramin hidroklorida i propantelin bromida, dok se za povećanje uretralnog otpora koristi lokalna hormonska terapija estrogenima, a rjedje alfa adrenergički agonisti, iako nedostaje kvalitetnih kliničkih studija za dokaz djelotvornosti takve terapije. Farmakoterapija nestabilnog detruzora nije pokazala očekivane rezultate. Većina lijekova ne prelazi značenje placeba. Budući da terapijska djelotvornost lijeka korelira sa pojavom nuspojava, naglašava se potreba individualne titracije doze lijeka. Nedostaje kvalitetnih kliničkih pokusa koji bi izdvojili lijekova dokazane terapijske djelotvornosti uz prihvatljive nuspojave. Buduća istraživanja molekularne osnove neinhibiranih kontrakcija detruzora dodatno će rasvjetliti mehanizme nastanka tog poremećaja i omogućiti da pacijentu ponudimo više od placeba.

farmakoterapija; nestabilni detruzor

nije evidentirano