hrvatski

Brodogradilišta i kultura brodogradnje na dokumentarnom filmu nakon 1945. godine

U izlaganju će biti analiziran presjek dokumentarnih filmova (reklamni film i filmske novosti) o jugoslavenskim i hrvatskim brodogradilištima s posebnim naglaskom na pulsko brodogradilište Uljanik u periodu nakon 1945. godine. Jedna od strateških privrednih grana tijekom 45 godina samoupravnog socijalizma, brodogradnja je područje u kojem su postizani uspjesi koji se istovremeno mogu interpretirati kao privredni, tehnički, egzistencijalni, ali i simbolički. Iako u dokumentarnim filmovima o brodogradilištima radnička svakodnevnica, barem prema dostupnom materijalu, gotovo nikada nije bilježena, filmovi poput Još jedan brod je zaplovio (1948), Naša brodogradnja i brodograđevna industrija (1955) ili Ploviti se mora (1965) nude niz vizualnih i diskurzivnih informacija krucijalnih za razumijevanje i kontekstualizaciju barem jednog dijela ove nezaobilazne i za niz primorskih gradova krucijalne privredne grane. Pritom, važnom djeluje i činjenica da su te filmove snimali ili pak u njihovoj produkciji surađivali filmski radnici poput Kreše Golika, Branka Marjanovića ili Aleksandra Aranđelovića, koji su zadužili domaću kinematografiju i igranim filmom. Stoga uratke iz domene industrijskog brodogradilišnog filma možemo interpretirati i ishodištem ili pak nastavkom njihova filmskog djelovanja. Taj nas amalgam, sadržan u ipak ne odveć širokom opusu dokumentarnih filmova, vodi u dio zasebnosti onodobne brodogradilišne kulture.

Dokumentarni film, Uljanik, brodogradnja

nije evidentirano