hrvatski

Političko kazalište devedesetih na primjeru drama Ive Brešana

Brešanovo političko dramsko pismo začeto 1965. s groteskom Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja živjelo je na hrvatskoj kazališnoj sceni i tijekom narednih desetljeća koja su obilježila kontinuirana politička previranja. Dramski opus ovog pisca predstavlja rijetkost u devedesetima, kada se uslijed ratnih neprilika izbjegavalo postavljanje političkih tekstova. Koristeći fikcionalni diskurs, autor se u dramama Kratki kurs dugog propadanja (1991), Julije Cezar (1995), Nihilist iz Velike Mlake (1998) i Utvare (1998) osvrće na politička događanja u Hrvatskoj, ideologiju i mane vladajućeg režima. Posebno poglavlje u radu posvećeno je teorijskim odrednicama političkog kazališta i osvrće se na istraživanja Siegfrieda Melchingera, Marije Shevtsove i Michaela Kirbyja, čime se nastoji ukazati na neodvojivost kazališta i politike, kao i na činjenicu da Brešan stvara vlastiti tip političkog dramskog pisma koje je opstalo desetljećima. Cilj je rada analizirati Brešanov dramski opus nastao tijekom devedesetih te identificirati i usustaviti alate kojima se autor koristio u svom pisanju kako bi uputio kritiku vladajućoj ideologiji te interpolirao političke poruke bez opasnosti od mogućih posljedica.

Ivo Brešan ; političko kazalište ; intertekstualnost, teatar apsurda, metapovijest

nije evidentirano