hrvatski

O barokizaciji kapele sv. Jakova

U Hrvatskom zagorju, kao i u svim drugim regijama jugoistočnog dijela srednje Europe, 18. stoljeće obilježeno je velikim porastom graditeljske aktivnosti, svojevrsni bauboom, kako ga je nazvao Harald Heppner (Graz), istaknuti austrijski povjesničar ove regije. Graditeljska djelatnost intenzivira se uslijed spleta povoljnih okolnosti, od pomicanja ratnih sukoba s Osmanlijama daleko na istok i porasta broja stanovnika, a na području sakralne arhitekture, uslijed intenzivne protureformacije odnosno katoličke obnove. Tako i u Zagorju od polovice 18. stoljeća u gotovo svim mjestima, naseljima i gradovima bilježimo gradnju novi ili još češće, obnovu postojećih građevina. U tim obnovama, barokizacijama kako ih se uvriježeno naziva u našoj literaturi, unose se novi stilski elementi u postojeće građevine. Pri tome se razlikuju prakse, od potpuno obnove uz zadržavanje tek manjih elemenata postojeće građevine, do gotovo novogradnji. U tom kontekstu raspona različitih rješenja i praksi kao i različitog odnosa prema starijoj gradnji na području Hrvatskog zagorja, bit će u ovome izlaganju razmotrene intervencije na gotičkoj kapeli sv. Jakova na Očuri. U razdoblju od sredine 18. st. pa do kraja 1780-ih, u crkvi se oblikuje novi brod i sakristija te izvodi nova oprema. Novim intervencijama nastaje zanimljiv spoj srednjovjekovne i barokne arhitekture, vrijedan spomenik i svjedok povijesti arhitekture kontinentalne Hrvatske. Gotička kapela sv. Jakoba, jedan od najvažnijih primjera gotičke sakralne arhitekture u ovom kraju, kao i većina drugih srednjovjekovnih građevina, obnovljena je u baroknom razdoblju. Monumentalna gotička arhitektura izmijenjena je unošenjem novih elemenata, od kojih su najistaknutiji svođenje broda i pjevalište, ali i oblikovanjem nove arhitektonske dekoracije kao i vrijedne opreme.

barokizacija, kapela, Očura

nije evidentirano