hrvatski

Izdanja senjske glagoljske tiskare kao izvor Akademijina Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika

Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, poznat pod nazivom Akademijin rječnik, obuhvaća i reprezentativnu građu iz 16. stoljeća pisanu svim trima hrvatskim pismima, čijim su dijelom i izdanja senjske glagoljske tiskare. U njegove je izvore ušlo pet njezinih izdanja: Spovid općena (1496.), Naručnik plebanušev (1507.), Transit svetoga Jerolima (1508.), Mirakuli Blažene Dêve Marije (1508.) i Korizmenjak (1508.), dok je Ritual (?) ušao u izvore za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Misal (1494.) i Meštrija dobra umrtija (?) nisu pak dosad zahvaćeni nijednim hrvatskim povijesnim rječnikom. Dosadašnja istraživanja Anice Nazor i Johannesa Reinharta Spovidi općene, Korizmenjaka i Naručnika plebanuševa pokazala su da Akademijin rječnik nije zabilježio sve riječi iz tih izvora, stoga su u svojim radovima popisali riječi koje bi mogle ući u njegove dopune. Nastavljajući njihova istraživanja, u ovome ćemo izlaganju usmjeriti svoju pozornost na leksičko blago dvaju izdanja senjske glagoljske tiskare: Naručnik plebanušev i Mirakuli Blažene Dêve Marije, i to na one riječi koje nisu zabilježene u Akademijinu rječniku, čime želimo dati doprinos hrvatskoj povijesnoj leksikografiji. Suvremeni latinički prijepisi tih dvaju izdanja priređeni su u fizičkome i elektroničkome obliku u okviru institucijskoga istraživačkog projekta Istraživanja jezika i pisma glagoljskih neliturgijskih tekstova pri Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu tijekom 2021. i 2022. godine.

hrvatski jezik, rani novi vijek, senjska glagoljska tiskara, leksik, Akademijin rječnik

nije evidentirano