hrvatski

DOSTUPNOST SOCIJALNIH USLUGA U REPUBLICI HRVATSKOJ: PRVA NACIONALNA STUDIJA O DOSTUPNOSTI SOCIJALNIH USLUGA

Najrjeđe se u obuhvaćenim JLS pružaju socijalne usluge za mlade, obitelji u riziku, osobe s invaliditetom, usluge za osobe s teškoćama mentalnog zdravlja te usluge za pripadnike nacionalnih manjina i izbjeglice. Pritom, niti za jednu uslugu za pripadnike nacionalnih manjina i izbjeglice većina ispitanika ne smatra da su potrebne na razini njihove lokalne zajednice. Nešto dostupnije socijalne usluge su usluge za djecu (dominantno predškolski odgoj i obrazovanje i pomoćnici u nastavi), socijalne usluge za građane u siromaštvu (uglavnom je riječ o uslugama za opću populaciju čija se dostupnost ciljano olakšava/omogućuje građanima u siromaštvu) te za starije osobe (iako po procjeni stručnjaka one i dalje ne podmiruju potrebe u lokalnoj zajednici). U odnosu na socijalne usluge koje su nedostupne, stručnjaci nisu potrebnima prepoznali usluge smještaja (bez obzira što se radi o smještaju manjeg formata, prikladnom ostanku u zajednici, posebice organizirano stanovanje i udomiteljstvo). Stručnjaci smatraju potrebnima usluge u zajednici koje preveniraju rizike (edukativne i savjetodavne) te koje će omogućiti socijalno uključivanje, radnu aktivaciju i psihosocijalno osnaživanje za prevladavanje i nošenje s postojećim rizicima, za sve korisničke skupine. U Hrvatskoj postoje značajne razlike u dostupnosti socijalnih usluga i to po svim promatranim parametrima. U gotovo svim uslugama potvrđene su razlike između općina i gradova, odnosno između ruralnih i urbanih jedinica lokalne samouprave. Gradovi imaju dostupnije one usluge koje su rjeđe razvijene na nacionalnoj razini, pa predstavljaju nositelje razvoja i inovacija u socijalnim uslugama. Razlike su najuočljivije kod socijalnih usluga za mlade, osobe s invaliditetom, osobe s teškoćama mentalnog zdravlja i pripadnike nacionalnih manjina (uglavnom Romi) i izbjeglice. Takve razlike dodatno su potvrđene između općina i gradova s obzirom na broj stanovnika pa se dostupnost usluga očekivano povećava u korist gradova s više od 20 000 stanovnika. Razlike u dostupnosti socijalnih usluga postoje i na razini regija. Najviše regionalnih razlika vidljivo je za djecu u riziku, a najmanje za pripadnike nacionalnih manjina i izbjeglica, osoba s invaliditetom, osoba s teškoćama mentalnog zdravlja te za mlade u riziku (kod onih usluga koje su i u ukupnom uzorku rjeđe dostupne). Na području Sjeverne Hrvatske s Gradom Zagrebom, češće su dostupne pojedine usluge za obitelji u riziku, starije osobe, pripadnike nacionalnih manjina i izbjeglice. Na području Jadranske Hrvatske češće su dostupne usluge za mlade u riziku i osobe s teškoćama mentalnog zdravlja, osobito vezano uz ovisnosti. Ukupno gledajući, najmanje su dostupne socijalne usluge u JLS u Panonskoj Hrvatskoj, kao NUTS 2 regiji, koju čine županije s najnižim indeksom razvijenosti. Zaključno, socijalne usluge su manje dostupne u potpomognutim područjima Hrvatske, pri čemu su ove razvojne razlike najveće kada je riječ o mladima u riziku, osobama s invaliditetom, osobama s teškoćama mentalnog zdravlja te pripadnicima nacionalnih manjina i izbjeglica.

socijalne usluge ; regionalne nejednakosti ; socijalna skrb

nije evidentirano