hrvatski

Utjecaj polimernih površinski aktivnih tvari na stabilnost nanofluida na osnovi ugljikovih nanocijevi i sintetskog mazivog ulja

Dugoročna stabilnost nanofluida jedan je osnovnih zahtjeva koji mora biti zadovoljen da bi se omogućio prijenos topline u rashladnim sustavima. Zbog tendencije nanočestica aglomeraciji uslijed djelovanja Van der Waalsovih sila, dolazi do ubrzane sedimentacije pod utjecajem gravitacijske sile. Uslijed sedimentacije nanočestica pogoršavaju se svojstva nanofluida poput toplinske vodljivosti i mazivosti. Stabilnost je uvjetovana načinom pripreme nanofluida pri čemu se za raspršenje nanočestica i razbijanje aglomerata, osim fizikalnih metoda poput ultrazvučne homogenizacije, mogu koristiti kemijske metode poput dodatka površinski aktivnih tvari. Na navedene načine može se osigurati dugoročna postojanost svojstava nanofluida koja bi omogućila primjenu u industrijske svrhe. U ovome radu ispitana je stabilnost nanofluida pod djelovanjem gravitacijske sile, a i djelovanjem centrifugalne sile u svrhu simuliranja uvjeta dugoročnije gravitacijske stabilnosti. Ispitan je učinak 0, 1 mas. % kopolimera metakrilatne osnove kao površinski aktivnih tvari na stabilnost nanofluida na osnovi višestjenčanih ugljikovih nanocijevi (MWCNT, 0, 01 mas. %) u sintetskom polialfaolefinskom baznom ulju niske viskoznosti. Kao najdjelotvornija površinski aktivna tvar pokazao se kopolimer s funkcionalnom amino skupinom (A2) osiguravajući 99, 5% početne raspršenosti MWCNT nakon 28 dana i 99, 0% raspršenosti nakon izloženosti 45-minutnoj prisilnoj sedimentaciji.

nanofluidi, MWCNT, gravitacijska stabilnost, prisilna sedimentacija

nije evidentirano