hrvatski

ODREĐIVANJE SORPCIJSKOG AFINITETA KRIZOTINIBA PREMA TiO2 IMOBILIZIRANIM FOTOKATALIZATORIMA

Farmaceutici su biološki aktivne tvari čija je okolišna koncentracija u posljednje vrijeme u porastu zbog neadekvatnog zbrinjavanja i konvencionalnih metoda obrade vode koje ne pokazuju zadovoljavajuću učinkovitost uklanjanja istih. U okolišu se nalaze u vrlo niskim koncentracijama (reda veličine nekoliko ng/L do nekoliko μg/L) zbog čega se ubrajaju u skupinu „novih zagađivala“ za koja ne postoji zakonska regulativa o ispuštanju u okoliš. Činjenica da u ekosustavu nisu prisutni u enormnim količinama poput nekih drugih zagađivala nije zanemariva upravo zato što su takve supstance djelotvorne pri vrlo malim koncentracijama. Usporedbom niza metoda utvrđeno je da fotokatalitička razgradnja ima najveću učinkovitost uklanjanja farmaceutika iz vodenog okoliša. Budući da je glavni preduvjet za provedbu tog procesa sorpcija farmaceutika, proveden je eksperiment u kojemu se ispitivala sorpcija krizotiniba na mrežice s imobiliziranim TiO2 te mrežice s imobiliziranim TiO2 i ugljikovim nanocjevčicama. Pritom se pratio utjecaj kinetike sorpcije, pH vrijednosti, temperature, ionske jakosti i mase imobiliziranog fotokatalizatora TiO2. Ispitivani parametri opisivali su se linearnom sorpcijskom izotermom, čije vrijednosti regresijskog koeficijenta (R2) i koeficijenta raspodjele (Kd) ukazuju kako porastom vrijednosti navedenih parametara raste i sorpcija ispitivanog farmaceutika, osim u slučaju utjecaja ionske jakosti gdje se sorpcija smanjuje porastom iste. Promatrajući sorpciju na dvjema različitim mrežicama utvrđen je veći sorpcijski afinitet krizotiniba prema mrežicama s imobiliziranim TiO2 i ugljikovim nanocjevčicama što je posljedica njihove veće specifične površine, tj. broja aktivnih mjesta na koje se farmaceutik može vezati.

krizotinib, TiO2, sorpcija

nije evidentirano