hrvatski

Kratak prikaz razvoja hidrogeografije u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na razdoblje 1992.-2022.

Jasno je da je voda sastavni dio geografskih istraživanja od samih početaka, ali kao samostalna disciplina ona je razmjerno mlada. S obzirom na prirodni element kojega stavlja u središte svojega interesa svrstava se u granu fizičke geografije, međutim s obzirom na sve važnije razmatranje voda kao sastavnice krajobraza i kao resursne osnove do izražaja dolazi njezin integrativni karakter. Voda je osnova živoga svijeta, vrlo je složeno povezana s ostalim prirodnim elementima i nesumnjivo je odlučujuća za naseljenost i razvoj mnogih djelatnosti, te nezaobilazna za funkcionalnu organizaciju prostora. U Hrvatskoj se prvim hidrogeografom može smatrati prof. Artur Gavazzi, koji je objavio više hidrografskih i limnoloških znanstvenih radova u razdoblju od 1889. do 1935. Između dva svjetska rata Gavazzi je na studiju geografije na Sveučilištu u Zagrebu, između ostaloga, držao predavanja iz Opće hidrologije. Nakon Drugoga svjetskoga rata kako se hidrologija sve više razvija kao interdisciplinarno istraživanje voda i kako su se razvijale posebne discipline različitih znanosti koje se bave vodama u sklopu takve hidrologije, tako se i hidrogeografija razvija kao samostalna geografska disciplina, doduše pod različitim nazivima. U Hrvatskoj se, u sklopu Geografskog odsjeka na tada novoosnovanom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu hidrogeografija ponovno afirmira kao samostalna geografska disciplina, posebno od 1960-ih. Predaje se na studiju pod naslovom Fizička geografija II - vode. Za razvoj discipline posebno je zaslužan prof. Josip Riđanović. Od 1964. godine povjerena su mu predavanja iz geografije voda, a ak. god. 1966./67. specijalizirao je Hidromorfologiju na studijskom boravku u u Njemačkoj u Würzburgu (kod prof. Büdela) kao stipendist Humboldtove zaklade. Krajem 1960-ih i početkom 1970. objavljuje nekoliko radova u kojima daje osnove geografskog istraživanja voda i potom, po uzoru na njemačke geografe, uvodi i popularizira naziv hidrogeografija za geografsku disciplinu koja se bavi vodama u nastavi i istraživanjima. U svojim radovima, osim teorijskih osnova hidrogeografije, ponajprije se bavi regionalnim hidrogeografskim istraživanjima u kojima do izražaja dolazi odnos voda i reljefa (hidromorfološki aspekt) te vodoopskrba i kakvoća voda (hidrosociološki aspekt). Posebno je vrijedan njegov sveučilišni udžbenik Hidrogeografija objavljen 1989., te 1993. godine kao drugo dopunjeno izdanje. Na daljnji razvoj hidrogeografije u posljednjih 30 godina utjecalo je kadrovsko jačanje i materijalno opremanje, kao i uvođenje novih studija i predmeta nakon Bolognskog procesa na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Za razvoj geografije i općenito njezinih disciplina važno je osnivanje Odsjeka za geografiju/zemljopis Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu 1994. godine, koji 2003. postaje Odjel za geografiju tada obnovljenog Sveučilišta u Zadru, na kojemu se od početka afirmira i hidrogeografija među disciplinama koje imaju adekvatne studijske predmete. U razdoblju 1992.-2022. posljedično se intenziviraju hidrogeografska istraživanja, povećao se broj autora koji objavljuju hidrogeografske radove te je objavljeno 40-ak hidrogeografskih radova. Obranjene su četiri doktorske disertacije iz hidrogeografije. Hidrogeografi se uključuju i u više hidroloških projekata, posebno povezano s potrebama istraživanja hidromorfološkog stanja voda u skladu s Okvirnom direktivom o vodama (ODV) EU. Ukupno je izrađeno 9 elaborata koji uključuju hidrogeografska isttraživanja. Znatan je i broj studenata koji je obranilo svoj diplomski rad iz hidrogeografije koji su tematski raznovrsni. Regionalno, velika većina znanstvenih i ocjenskih radova odnosi se na Hrvatsku, bilo u cjelini bilo na hrvatske krajeve, porječja ili tekućice. Analiza sadržaja objavljenih znanstvenih radova pokazuje da je u zadnjih 30 godina došlo do diverzifikacije te da su se posebno istaknule tri tematske skupine radova u hidrogeografiji: Znatan dio radova posvećen je istraživanju režima otjecanja, a tu se ističe nova tipologija režima tekućica u Hrvatskoj te istraživanja promjena protočnih režima tekućica u Hrvatskoj, što je povezano i s aktualnošću istraživanja klimatskih promjena i njihovog utjecaja. Skupina radova bavi se upravljanjem vodnim resursima, posebno pitanjima vodoopskrbe. Dio radova hidromorfološkog su karaktera, u uskoj vezi s geomorfologijom, a povezano s istraživanjima morfološkog stanja tekućica u Hrvatskoj u skladu s ODV. Možemo zaključiti da je u samostalnoj Hrvatskoj došlo do razvoja hidrogeografije i njezina etabliranja kao važne geografske discipline. No, pred hrvatskim hidrogeografima stoji još niz izazova. Posebno su važna daljnja istraživanja vodnih resursa povezana s utjecajem klimatskih promjena i potrebom održivog razvoja. Turizam i poljoprivreda važne su grane hrvatskoga gospodarstva koje uvelike ovise o vodnim resursima i njihovoj dostupnosti i stanju. Osim vodoopskrbe, sve će važnije biti i ekološke usluge koju pružaju vodni resursi i njihovo dobro stanje. Uz istraživačke izazove, javlja se i potreba za novim, suvremenim sveučilišnim udžbenikom iz hidrogeografije.

hidrogeografija, fizička geografija, geografija, hidrologija

Organizator: Hrvatsko geografsko društvo