hrvatski

Otpustiti ili ne otpustiti? – donošenje odluke o otpuštanju s logopedske terapije djece s razvojnim jezičnim poremećajem

Odluka o otpuštanju s terapije stresna je i konfliktna odluka te predstavlja jedan od najvećih izazova u logopediji. Unatoč tome, vrlo je mali broj istraživanja na ovu temu, postojeća istraživanja uglavnom promatraju emocionalni utjecaj ove odluke na logopeda koji ju donosi, a ne sam proces odlučivanja i faktore koji utječu na donošenje odluke. Otpuštanje s terapije djece s razvojnim jezičnim poremećajem (RJP) osobito je zanimljivo u kontekstu novih spoznaja o RJP-u i odmaka od medicinskog modela poremećaja prema holističkim funkcionalnim modelima. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koji faktori utječu na odluku o otpuštanju u sustavu zdravstva, kako ovi faktori međusobno utječu jedni na druge, te opisati iskustvo otpuštanja s terapije i samo razumijevanje ovog koncepta. Ovo je istraživanje dio većeg istraživanja usmjerenog razumijevanju donošenja odluka u kliničkom kontekstu, u sklopu projekta COST ACTION IS1406. Korišten je kvalitativni fenomenološki dizajn. Sudionici istraživanja bili logopedi iz Hrvatske koji rade s djecom s RJP-om u sustavu zdravstva, različite dobi i godina stručnog iskustva. Istraživanje je provedeno u dvije faze: individualni polustrukturirani intervjui (10 logopeda) i fokus grupa (11 logopeda). Materijali su analizirani induktivno i deduktivno. Tijekom izlaganja bit će predstavljene tri skupine rezultata: faktori koji dovode do otpuštanja s terapije, model otpuštanja s terapije te razumijevanje otpuštanja. Analizom su otkrivena četiri faktora koja logopedi uzimaju u obzir pri odluci o otpuštanju djeteta s RJP-om s terapije: plato tj. izostanak napretka, djetetova postignuća, motivacija za terapiju i podrška. Svaki od ovih faktora podrazumijeva niz subfaktora i heuristika koji opisuju proces odlučivanja. Identificirane su tri središnje teme koje opisuju odluku o otpuštanju s terapije. Logopedi otpuštanje s terapije razumiju kao proces, a ne iznenadnu odluku. Ipak, konačnost ove odluke za logopeda predstavlja izazov i unutarnji konflikt. Naposljetku, prepoznat je i emocionalni utjecaj ove odluke na roditelje i dijete u terapiji.

otpuštanje s terapije, razvojni jezični poremećaj, odlučivanje u kliničkoj praksi, poticajne metode za otkrivanje tacitnog znanja

nije evidentirano