hrvatski

Razrješavanje dvosmislenosti anaforične lične zamjenice

Unatoč brojnim istraživanjima jezičnoga razumijevanja, uključujući jezičnu obradu kao njegov nesvjesni vid, nije u potpunosti poznato kako govornici razumiju složene sintaktičke strukture. Jedan je od temeljnih preduvjeta uspješnoga jezičnoga razumijevanja sposobnost uspostavljanja anafore. Anafora podrazumijeva upućivanje, najčešće ličnim zamjenicama, na neki prethodni jezični element (antecedent). Razdvosmislenje upućivanja anaforičnom zamjenicom 3. lica široko je istraživana tema u različitim jezicima i iz više teorijskih pristupa. No dosadašnja su istraživanja proturječna i nije potpuno poznato što sve utječe na tu jezičnu pojavu. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati razdvosmislenje upućivanja anaforičnom zamjenicom 3. lica u hrvatskome, jeziku ispustivih zamjenica. Polazeći od probabilističkoga pristupa, razdvosmislenje je ispitano s obzirom na značenjsku pristranost implicitnouzročnih glagola te zamjeničku pristranost, to jest upućivanje odsutnošću ili prisutnošću zamjenice 3. lica, u rečenici. Provedeni su eksperimenti metodom praćenja pokreta očiju i upitnikom sa zadatcima odabira antecedenta. Sudionici su bili odrasli hrvatski govornici (N = 126). Eksperimentalne podražaje činile su rečenice s implicitnouzročnim glagolima jake pristranosti navođenja na subjekt ili objekt te rečenice s neutralnim glagolima u kojima je zamjenica 3. lica bila prisutna ili odsutna. Pronađeno je značajno međudjelovanje glagolske i zamjeničke pristranosti na mjerama praćenja pokreta očiju u ranim i kasnim fazama rečenične obrade, pri čemu odsutnost zamjenice u hrvatskome navodi na subjekt, a prisutnost zamjenice na objekt. Implicitnouzročni glagoli utječu na razdvosmislenje već pri početku rečenične obrade usmjeravajući govornikovu pozornost na antecedent na koji će se u nastavku upućivati. Učinak implicitnouzročne pristranosti glagola zadržava se u kasnijim fazama obrade, što bitno olakšava razdvosmislenje. Međudjelovanje glagolske i zamjeničke pristranosti potvrđeno je i u konačnim odabirima antecedenta, dok se u uvjetu nepodudaranja pristranosti govornici u većoj mjeri oslanjaju na implicitnouzročnu pristranost glagola. Dobiveni rezultati upućuju na unutarjezične i međujezične razlike u razdvosmislenju te nužnost njihova uključivanja u polazni teorijski pristup. Spoznaje o međudjelovanju čimbenika u razdvosmislenju potvrđuju postavke suvremenih funkcionalnih lingvističkih pristupa u okviru kojih se sintaktičke pojave tumače u strukturno-značenjskom međudjelovanju.

jezično razumijevanje ; anafora ; razdvosmislenje ; zamjenica 3. lica ; ispuštanje zamjenica ; implicitnouzročni glagoli ; rečenična obrada ; praćenje pokreta očiju ; konačan odabir antecedenta ; hrvatski jezik

nije evidentirano