hrvatski

Korpusna analiza brojnosti hrvatskih glagolskih vrsta

Temeljito proučavanje fonološkoga i morfološkoga ustroja hrvatskih glagola, a što je još važnije, konkretni prijedlozi njegova opisa u znanstvene i pedagoške svrhe svakako je jedan od najvrjednijih doprinosa profesorice Zrinke Jelaske hrvatskomu jezikoslovlju. Počevši od generativističkoga pristupa opisu jezičnih jedinica, potom kognitivističkoga, a prije svega vođena idejom da se načini kategorizacija koja bi bila korisna inojezičnim govornicima hrvatskoga u susretu s bogatim i često neprohodnim hrvatskim sprezanjem, ponudila je inovativan i svjež fonološko-morfološki opis hrvatskih glagola. Pritom su kriteriji poput čestote, brojnosti ili plodnosti koje je uvela u svoj opis dotad bili rijetko ili nikako uzimani u obzir. U ovom će se prilogu uz kratak osvrt na Jelaskin pristup u razdiobi glagola na vrste prikazati jedan od najvažnijih čimbenika od kojega bi trebao početi opis bilo koje kategorije – a to je njezina zastupljenost u jeziku. Koliko je uopće glagola u hrvatskom jeziku? Kako su raspoređeni s obzirom na konjugacijski tip kojemu pripadaju? Kojih je obrazaca najviše, kojih najmanje? Koliko je to važno za kategorizaciju, a koliko za njezinu primjenu u poučavanju? Ta su pitanja bila važna profesorici Jelaski, a važna su i nama.

Glagolske vrste ; Brojnost ; Čestota ; Korpusna analiza ; Hrvatski jezik

nije evidentirano