hrvatski

Turizam u Opatiji između dva svjetska rata

U doktorskom radu analizira se turistička djelatnost Opatije tijekom međuratnog razdoblja i pod talijanskom upravom te utjecaj fašističke politike na njezin razvoj. Istraživanje je provedeno na temelju kritičke analize arhivskoga gradiva fondova u Državnom arhivu u Rijeci, Muzeju turizma u Opatiji, onovremenih tiskovina i novije literature koja se dotiče navedene problematike. Po završetku Prvog svjetskog rata pokreću se pregovori oko stvaranja novih državnih granica. Stoljetno nadmetanje talijanske i hrvatske strane za područje istočne obale Jadrana ogledalo se u pregovorima oko Istre, dijela otoka i dalmatinskog područja. Međutim, tajnim ugovorima 1915. godine i pobjedom Antante Italija je priskrbila dijelove istočne jadranske obale. Bez obzira na većinsko slavensko stanovništvo na tim područjima, odlučeno je da će se pripojiti Kraljevini Italiji. Jedno od novoosvojenih talijanskih područja bilo je i područje opatijske općine. Kao mondeno zimsko lječilište i odmaralište srednjoeuropske aristokracije, Opatija je predstavljala jedno od najprosperitetnijih područja Austro-Ugarske Monarhije. Često su je posjećivali srednjoeuropski bogati vlasnici plemićkih i kraljevskih titula, stoga se etablirala kao drugo najpoznatije europsko lječilište. Nakon 1918. godine i raspada Monarhije područje je dospjelo unutar talijanskih granica, što je značilo izmjene u upravi, migraciju stanovništva, izjednačavanje s talijanskim zakonodavstvom, promjenu uporabnog jezika te imena stanovništva i naziva mjesta. Budući da je turizam i prije Prvog svjetskog rata bio vodeća privreda opatijskog područja, njegova obnova nastavila se i tijekom talijanske uprave. Početno slabo ulaganje u razvoj opatijskog turizma i slab promet domaćih i stranih posjetitelja bili su posljedica složenih i nepovoljnih društveno-političkih i gospodarskih uvjeta u poslijeratnim godinama te je opće stanje razvoja i poslovanja opatijske rivijere bilo iznimno loše. Sredinom 1920-ih godina, zahvaljujući poboljšanoj situaciji na europskom kontinentu te postupnom gospodarskom oporavku zemalja iz kojih su dolazili strani turisti, povećava se broj ulaganja, inicijativa i propagandnih aktivnosti u cilju razvoja opatijske turističke privrede. Opatijski turizam slijedio je odrednice tadašnjeg talijanskog turizma na koji je utjecala i fašistička vlast. Opatija je zamišljena kao novo turističko odredište talijanskog stanovništva. Usporedno s time radilo se na jačanju talijanskog identiteta Opatije obilježavanjem najvećih talijanskih proslava, svečanosti i važnih datuma fašističkog kalendara. Poticalo se naseljavanje talijanskog stanovništva kao i izravnije povezivanje sa starim talijanskim pokrajinama. Mnoge pogodnosti i projekti fašističke vlasti, poput uvođenja narodnih vlakova, brojnih popusta i zalaganja pomoćnih fašističkih organizacija, odnosile su se i na opatijsko područje i trebale su povećati domaći turistički promet. No statistički podaci tijekom međuratnog razdoblja ukazuju na veći broj stranih posjetitelja u odnosu na talijanske turiste, što potvrđuje činjenicu da je Opatija, unatoč brojnim mjerama fašističke vlade, ostala međunarodno turističko odredište. Sustav je dozvoljavao takav razvoj situacije jer su strane valute bile značajne za razvoj područja i oporavak državnoga gospodarstva i navedeno ukazuje na ambivalentnost turističke politike unutar fašističkog političkog sustava. Lokalna vlast nastojala je raznim projektima oživjeti opatijsku rivijeru te propagandnim aktivnostima i planiranjem raznolikih manifestacija povećati turistički promet mjesta, dok su se potezi središnje vlasti prema opatijskom turizmu ogledali u povremenoj financijskoj pomoći, pokretanju raznih inicijativa za povećanje turističkog prometa na područja istočne talijanske granice te organiziranju različitih državnih i međunarodnih skupova. Zakonska regulativa koja se odnosila na turizam ograničavala je financijske mogućnosti turističke uprave, a posebno negativne konotacije na opatijski turizam imalo je donošenje protužidovskih zakona krajem tridesetih godina jer su Opatiju u velikom broju posjećivali strani turisti židovske vjeroispovijesti i u samom su gradu živjele židovske obitelji koje su dale veliki doprinos razvoju opatijskog turizma. Unatoč brojnim izazovima, nepovoljnoj gospodarskoj i političkoj situaciji te nedostatku financijskih ulaganja i potpore središnje vlasti, promišljali su se obnova i daljnji napredak opatijskog turizma. Fašistička je vlast svojim vrijednostima i zakonodavstvom utjecala na smjer opatijskog turizma, iako su se smjernice mijenjale radi gospodarskih potreba i zahtjeva.

Opatija/Abbazia, Italija, turizam, fašizam, međuratno razdoblje, XX. stoljeće

nije evidentirano