hrvatski

Vrijeme otočanki – etnografija stvaranja budućnosti na otoku Lastovu

U ovome ćemo izlaganju obuhvatiti iskustva migracija žena na otok Lastovo tijekom posljednjih dvadesetak godina te njihove percepcije otočnog vremena i temporalnosti. Posebno ćemo se usmjeriti na stvaranje budućnosti (osobne i otočne) kao jedan od aspekata donošenja odluke o migriranju na najudaljeniji naseljeni hrvatski otok, o nadanjima, očekivanjima i strahovima prije doseljavanja, ali i ostvarenjima, mogućnostima i potencijalima koje su proizašle iz dolaska u otočne zajednice. S namjerom propitivanja rodnoga aspekta gradnje budućnosti, dio ćemo izlaganja posvetiti i pregledu dosadašnjih reprezentacija ženskih otočnih iskustava. Prikazi i percepcije iskustava vremena u životima otočana od početaka su istraživanja otoka rodno su obilježene, oblikujući svojevrsne rodne temporalne geografije. Brojnost naziva, stereotipa i uzrečica o bodulkama i vlahinjama pokazuju da su otočanke i doseljenice na otoke često dvostruko stereotipizirane, s obzirom na društveni status i na rodnu pripadnost. Ove su stereotipne predodžbe dugotrajne i dugovječne, smještajući žene u zatvorene i statične vremenske okvire. Iz povijesnih, pravnih, lingvističkih i etnografskih izvora vidljivo je da su otočanke najčešće opisivane ulogom, položajem i baštinom žena u određenom otočnom prostoru/ima: u privatnoj sferi kućanstva i obitelji, kroz ženske (uglavnom kućanske i poljoprivredne) poslove te ulogu čuvarica otočnih tradicija i vrijednosti. U istraživanjima otočnih zajednica u većini slučajeva su predstavljane svojom ulogom u reprodukciji, othranjivanju i odgoju, u kružnom, cikličnom, „ženskom” vremenu (Kristeva 1986), većinom podređenom rutini, repetitivnosti, postojanosti, trajanju i potrebama drugih te brizi za druge. Uočljiva je bezvremenost ili temporalni modalitet zadržavanja vremena u čekanju, odgađanju, strpljenju i izdržavanju (Baraister 2009). U drugoj polovici 20. i 21. stoljeću događa se pomak od proučavanja uloga i položaja žena u tradicijskoj otočnoj kulturi prema istraživanju rada žena u otočnim tvornicama i turizmu. Bilježi se aktivno žensko sudjelovanje u otočnom ekonomskom privređivanju i gospodarenju te promjene u svakidašnjici, mobilnosti i rodnim odnosima unutar obitelji. Narative o statičnosti i podređenosti zamjenjuju oni o prihvaćanju promjena i spremnosti na heterogene temporalnosti.

otočanke, migracije, otočno vrijeme, budućnost, heterogene temporalnosti

nije evidentirano