hrvatski

Futurološka pismenost hrvatskih učitelja

Složenost i multidimenzionalnost izazova koji se pojavljuju u 21. stoljeću kontinuirano rastu. Globalizacija, klimatske promjene, digitalizacija svakodnevice, pojave novih epidemija i ratova samo su dio izazova pred čovječanstvom koje još nije riješilo osnovne probleme prehrane, obrazovanja i ljudskih prava. Budućnost je dio fokusa čovječanstva od prapovijesti. U početku je bila vezana uz religijske običaje i pseudoznanstvene sustave (poput astrologije). Futurologija se od druge polovice prošloga stoljeća javlja kao pozitivna, ali ne i utopijska mogućnost znanstveno strukturiranih vizija mogućih budućnosti kako bi se na vrijeme pripremili odgovori na nove izazove. Futurologija i futurološka pismenost nisu uobičajeni dio hrvatskoga obrazovnog sustava. U ad hoc istraživanju 88, 1 % učitelja izjasnilo se da im futurološke metode nisu poznate. Tek se sporadično spominju i koriste u visokoškolskom sustavu. U više reformi hrvatskoga obrazovnog sustava u ovome stoljeću futurološke metode nisu primijenjene niti se koriste u planiranju obrazovnih politika. Futurološka pismenost učitelja mogla bi kvalitativno utjecati ne samo na planiranje nastave već na pripremu odgojno-obrazovnih projekata, kurikulume i kulturu škole te aktivaciju učitelja u oblikovanju obrazovnih politika. Posebnu bi korist učitelji mogli imati u području osobnoga i profesionalnog razvoja karijere. U radu se analiziraju suvremeni primjeri upotrebe futurologije i futurološke pismenosti u svijetu te se predlaže primjena u hrvatskim okvirima.

futurologija, futurološka pismenost, obrazovne politike

nije evidentirano