hrvatski

Apsolutne konstrukcije u izdanjima senjske glagoljske tiskare

Početkom novoga vijeka počinje djelovati prva hrvatska tiskara čije je sjedište bilo na hrvatskome tlu, a riječ je o glagoljskoj tiskari u Senju. U njoj je tijekom dviju faza njezina djelovanja otisnuto sedam izdanja: Misal po zakonu rimskoga dvora (1494.), Spovid općena (1496.), Meštrija dobra umrtija s ritualom (?), Naručnik plebanušev (1507.), Transit svetoga Jerolima (1508.), Mirakuli Blažene Dêve Marije (1508.) i Korizmenjak (1508.). Jezik tih izdanja dosad većinom nije sustavnije istraživan, stoga su ona postavljena u fokus institucijskoga istraživačkog projekta Istraživanja jezika i pisma glagoljskih neliturgijskih tekstova, provođena pri Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu tijekom 2021. i 2022. godine. U ovome se izlaganju predstavljaju rezultati istraživanja uporabe apsolutnih konstrukcija u izdanjima senjske glagoljske tiskare, na temelju čega se zaključuje o njihovu normativnome statusu u toj književnojezičnoj koncepciji. Oslanjajući se na dosadašnja istraživanja, u kojima je istaknuto da se dativ apsolutni ne rabi u neliturgijskim izdanjima, osim iznimno u Transitu svetoga Jerolima, oblikovana je početna pretpostavka da je status apsolutnih konstrukcija različit u izdanjima liturgijskoga i neliturgijskoga sadržaja, odnosno da su one dijelom sintaktičke norme samo u liturgijskim izdanjima. Rezultati provedenoga istraživanja opovrgavaju tu pretpostavku i pokazuju da su apsolutne konstrukcije dobro potvrđene i u drugim neliturgijskim izdanjima senjske glagoljske tiskare.

hrvatski jezik, rani novi vijek, senjska glagoljska tiskara, sintaksa, apsolutna konstrukcija

nije evidentirano