hrvatski

Ivan Tišov i simbolizam

Slikarski opus Ivana Tišova nastaje u okviru akademskog realizma, međutim na nekolicini njegovih djela uočene su značajke koje bi ga mogle povezivati i sa simbolističkim tendencijama. Kompariranjem Tišovljevih arkadijsko - alegorijskih kompozicija s europskim primjerima simbolizma istovrsne tematike uočene su nedvojbene poveznice Tišovljeva slikarstva sa slikama Arnolda Böcklina, Franza von Stucka i Maxa Klingera. Analizom monumentalnih radova za svod palače Odjela za bogoštovlje i nastavu kao i za Profesorsku čitaonicu Kraljevske sveučilišne biblioteke, te kompozicija koje nastaju u drugom desetljeću 20. stoljeća utvrđen je Tišovljev obol simbolizmu u hrvatskoj umjetnosti. Ključna su polazišta za analizu: alegorizacija i idejno promišljanje slikarskog sadržaja, dekorativnost u provedbi slikarskog sižea, ugođaj ili Stimmung postignut u pejzažu te sinestezijski osjećaj kao posebno svojstvo Tišovljevih radova. Sve navedeno povezuje ga sa tada aktualnim simbolizmom kao dominirajućim pravcem u prvome desetljeću djelovanja zagrebačke šarene škole. Istraživanjem simbolizma kao jedne od komponenti Tišovljeva slikarstva nastojalo se ukazati na mnogostruke interpretativne mogućnosti koje nudi Tišovljev plodan i mnogostran opus.

Ivan Tišov, slikarstvo, simbolizam, alegorijsko-arkadijske kompozicije, ugođajni pejzaži, Zagrebačka šarena škola

nije evidentirano