hrvatski

Utjecaj površinsko aktivnih organskih tvari na elektrokemijsko određivanje kapaciteta kompleksiranja bakra u morskoj vodi

Kapacitet kompleksiranja bakra (KKCu) predstavlja sposobnost organskih molekula u prirodnim vodama da “vežu” određenu koncentraciju Cu2+-iona u stabilne komplekse čime se regulira njihova biodostupnost. Metodom diferencijalo pulsne voltametrije anodnog otapanja uz viseću živinu kap kao radnu elektrodu definirani su uvjeti mjerenja (desorpcijski potencijal, Ed = −1, 4 V i dodatak 1 mg dm−3 T-X-100) pri kojima je minimalan utjecaj adsorpcije organskih površinsko aktivnih tvari (BSA, kitozan, karagenan, alginat, dekstran, fulvična kiselina) na detekciju Cu2+-iona. Optimalni uvjeti primijenjeni su za određivanje parametara KKCu u uzorcima postaje SJ101 (0 m i dno) uzorkovani u proljeće-ljeto 2017. godine u sjevernom Jadranu: određena su dva razreda liganada (12, 0 − 71, 5)x10−9 mol dm−3 i pripadajuće uvjetne konstanta stabilnosti (log K´ = 8, 42 − 11, 17). Koncentracije liganada su bile više u površinskom sloju tijekom ljetnih mjeseci kada je izraženija fitoplanktonska aktivnost.

kapacitet kompleksiranja bakra, površinsko aktivne tvari, voltametrija, uzorci morske vode, sjeverni Jadran

nije evidentirano