hrvatski

Razvoj urbane geografije u Hrvatskoj od 1990-ih do danas

Urbana geografija, kao znanstvena disciplina, kontinuirano se razvija u Hrvatskoj od sredine 20. stoljeća. Suvremeni razvoj nastavak je tog vrlo bogatog i tematski raznovrsnog razdoblja. U posljednjih 30-ak godina je disciplina nadopunjena novim pristupima, konceptima, metodama i postala je još čvršće teorijsko-metodološki utemeljena. Važnost istraživanja gradova i urbanizacije posebno su došli do izražaja u tom razdoblju, tijekom kojeg su se dogodile velike promjene u društvu. Navedeno se reflektiralo na dinamiku i intenzitet urbanizacije, ali i na urbanu geografiju. Istraživačke teme bile su brojne i raznovrsne. Fokus je bio na uzrocima i posljedicama promjena koje su bile potaknute ponajviše socijalnim, ekonomskim, političkim i brojnim drugim faktorima tijekom tranzicijskog razdoblja. Ipak, u prvom je planu bilo nekoliko tema iz kojih je objavljen veći broj radova: urbani sistemi Hrvatske i upravno-teritorijalna organizacija prostora, centralnomjesne funkcije gradskih i ostalih naselja, suburbanizacija i razvoj gradskih regija, prostorna struktura grada i brojne druge. Prostorno su analize vezane za hrvatske gradove i urbanizirana područja. Istraživanja su konceptualno-metodološki slijedila međunarodna iskustva i praksu te na taj način dodatno proširila teorijsku osnovu discipline. Financirana su i provođena u okviru više znanstvenih i stručnih projekata, a u izlaganju ćemo istaknuti najvažnije rezultate, metode, njihovu aplikativnost, kao i pojedince koju su stvarali nova znanja, otvarali spoznaje te razvijali metode u okviru urbane geografije. Analize urbanog sistema pridonijele su raspravama o novoj upravno-teritorijalnoj organizaciji Hrvatske utemeljenoj na pretpostavci da funkcionalno najznačajnija naselja (gradovi i veći centri rada) i njihova gravitacijska područja moraju činiti osnovu formiranja upravno- teritorijalnih jedinica na regionalnoj i lokalnoj razini. Predloženo je smanjenje broja teritorijalnih jedinica koje proistječu iz nodalno-funkcionalne organizacije prostora. Osim toga istraživana je uloga urbanog sistema u regionalnom razvoju Hrvatske. Značenje urbanog sistema očituje se u razvoju zemlje pa nepravilan urbani sistem Hrvatske utječe na prostorne procese, poput izrazite centralizacije i polarizacije te naglašenih regionalnih dispariteta. Dio radova bavio se i analizom centralnomjesnih funkcija manjih urbanih središta u pojedinim regijama. Razdoblje tranzicije pridonijelo je značajnim promjenama u prostornoj strukturi gradova, a koje su potvrđene istraživanjima. Socijalno-prostorna struktura postaje diferenciranija, uz jačanje socio-prostorne polarizacije. Funkcionalno- prostorna struktura također se mijenja, a ističu se pojave novih funkcija, poput novih oblika trgovine, ali i drugih poslovnih djelatnosti, kao i slabljenje tradicionalnih, poput industrije, što je rezultiralo intenzivnom prenamjenom prostora u središnjim i rubnim dijelovima grada, tzv. brownfield zona. Istodobno daljnje širenje poslovnih djelatnosti i rezidencijalne suburbanizacije utjecalo je na socioekonomsku, fizionomsko-morfološku i ekološku transformaciju prigradskih prostora. Pojačani proces suburbanizacije uvjetuje restrukturiranje gradskih regija, što je pospješeno razvojem lokalnih prometnih sistema i većom prostornom pokretljivošću ljudi, roba i informacija. Istraživanja su imala i aplikativnu vrijednost. Sastavni su dio nacionalnih strategija prostornog razvoja Hrvatske, prostornih planova županija, gradova i općina, stručnih studija i elaborata. Konačno, urbana geografija se etablirala kao jedan od važnijih sveučilišnih predmeta na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, a od sredine 1990-ih i na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru.

urbana geografija, Hrvatska, urbani sistem, prostorna struktura grada, suburbanizacija, gradske regije

nije evidentirano