hrvatski

Šibensko zlatarstvo 14. i 15. stoljeća

Šibensko zlatarstvo na području kasnosrednjovjekovnog šibenskog kotara te Skradina i Visovca do sada je bilo veoma skromno istraženo, stoga je cilj ovoga rada bila izrada prve monografije šibenskog gotičkog zlatarstva u razdoblju od osnutka Šibenske biskupije 1298. godine pa do osmanlijskog zauzeća Skradina 1522. godine. S tom svrhom provedena su prva sustavnija arhivska i terenska istraživanja, na čijim se rezultatima zasniva ova doktorska disertacija koja se bavi ukupnom zlatarskom djelatnošću na šibenskom području tijekom kasnoga srednjeg vijeka – zlatarima i njihovim djelima, sačuvanim korpusom zlatarskih radova te izgubljenim djelima anonimnih majstora zabilježenim u arhivskim izvorima. Na temelju analize brojnih arhivskih podataka i sačuvanog korpusa zlatarskih radova, u radu se razmatraju razni aspekti šibenskog gotičkog zlatarstva. Nakon uvodnih poglavlja o povijesti istraživanja navedene teme te specifičnim povijesnim okolnostima u Šibeniku tijekom 14. i 15. stoljeća, važna je cjelina posvećena onodobnim šibenskim zlatarima, o kojima je tijekom arhivskih istraživanja pronađen znatan broj dokumenata. Na temelju gotovo tisuću i petsto dosad neobjavljenih i preko stotinu objavljenih arhivskih dokumenata o šibenskim zlatarima, po prvi su put rekonstruirane djelomične biografije osamdesetak majstora iz 14. i 15. stoljeća, a objavljeni su i podaci o desetorici zlatara iz prve četvrtine 16. stoljeća. No, unatoč znatnom broju poznatih imena i iznimno velikoj količini arhivskih vijesti o njima, u izvorima je sačuvano svega dvadesetak dokumenata o narudžbama i donacijama zlatarskih djela. Zasebna je cjelina posvećena djelima anonimnih majstora, odnosno sačuvanim i nepovratno izgubljenim radovima nepoznatih zlatara zabilježenim u arhivskim izvorima, te dokumentiranim zlatarskim djelima kojima se zametnuo trag u proteklih stotinjak godina. Danas izgubljeni (ili neidentificirani) zlatarski radovi, najvećim dijelom profanog karaktera, spominju se u više od stotinu i pedeset arhivskih dokumenata. Budući da skroman broj sačuvanih zlatarskih djela pruža nepotpunu sliku izvornog stanja, posebna je cjelina posvećena vrstama zlatarskih radova. U njoj su sintetizirana sva saznanja o različitim vrstama predmeta od plemenitih metala zabilježenim u Šibeniku tijekom kasnog srednjeg vijeka. Upravo množina arhivskih vijesti o srebrnom posuđu, priboru za jelo i nakitu zorno svjedoči o bogatstvu i raznovrsnosti izvornog šibenskog zlatarskog korpusa, koji je protokom vremena sveden na ostatke ostataka. Na saznanjima iz prethodnih poglavlja u konačnici su temeljeni zaključci o raznim aspektima zlatarske djelatnosti u Šibeniku u vrijeme kasnoga srednjeg vijeka ; o brojnosti šibenskih zlatara, o načinu funkcioniranja zlatarskih radionica i naukovanju, o tehnikama, materijalima i alatima, o mjerama za plemenite metale i bisere te narudžbama i naručiteljima. Doktorat je popraćen prilozima, odnosno transkriptima dvadesetak dokumenata te katalogom sačuvanih zlatarskih djela i ilustracijama. Iako oskudnost arhivskih izvora i sačuvanih djela iz 14. stoljeća nalaže oprez u donošenju definitivnih zaključaka o šibenskom zlatarstvu toga perioda, vjerojatno je, sukladno specifičnim povijesnim okolnostima, do rasplamsavanja zlatarskog obrta u Šibeniku došlo tek tijekom 15. stoljeća. Premda su okolnosti u to vrijeme bile iznimno povoljne za razvoj šibenskog zlatarstva, ono ipak nije dosegnulo stupanj razvoja kao u Zadru i Dubrovniku, ali čini se da se barem nakratko uspjelo približiti razini zlatarskog obrta u Trogiru i Splitu.

gotičko zlatarstvo ; zlatari ; zlatarske radionice ; 14. stoljeće ; 15. stoljeća ; Šibenik ; relikvijari ; križevi ; kaleži ; vrčevi za sveta ulja ; srebrno posuđe profane namjene ; srebrni pribor za jelo ; nakit

nije evidentirano